Draganić, Vojislav (Zagreb, 10. IV. 1917 – Zagreb, 9. IV. 1982), građevinski inženjer i stručnjak za mostogradnju.
Na Građevinskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Građevinski fakultet) u Zagrebu diplomirao je 1941. U Zagrebu je 1946–48. radio u Arhitektonskom projektnom zavodu te 1948–78. u → Inženjerskom projektnom zavodu (IPZ), gdje je bio voditelj odjela za projektiranje mostova i inženjerskih konstrukcija. Uz rad u IPZ-u, bio je 1948–55. honorarni asistent pri katedri za metalne konstrukcije i statiku na Građevinskom odsjeku Tehničkoga fakulteta. Od 1978., radio je u Hidroelektri kao projektant i viši savjetnik. Istaknuti je hrvatski mostograditelj zaslužan za mnogobrojna važnija ostvarenja konstrukcija od čelika, armiranog i prednapetog betona. Projektirao je više od 50 mostova te mnoge nadvožnjake i vijadukte. Projektirao je pokretni most na ušću Mirne kraj Novigrada (1955), pješački most u zadarskoj luci (1957), nadvožnjak kraj Svete Nedelje na cesti Ljubljana–Zagreb (1958), preko Novskoga ždrila Maslenički most (1959–61), pokretni most u Tisnom (1963), nadvožnjak u Kaštel–Starom (1964), dva vijadukta u Krapini (1965), Most mladosti (1970–73) s obostranim prilazima (1971–73) te nadvožnjake u »petlji« na Slavonskoj aveniji (1971–75) u Zagrebu, vijadukt istočnog izlaza iz Rijeke (1975–78), vijadukt na zaobilaznici iznad Crikvenice (1979–80). Osim toga projektirao je i industrijske objekte (tvorničke hale, rezervoare, plinospreme i dr.).
In memoriam – Vojislav Draganić. Građevinar, 34(1982) 5, str. 216.
Z. Kolacio: DRAGANIĆ, VOJISLAV. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 543-544.