Dumengjić, Zoja (Odesa, 31. XII. 1904 – Zagreb, 14. V. 2000), arhitektica, istaknula se arhitekturom zdravstvene namjene.

Diplomirala je 1927. na Arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Isprva je radila u projektnom atelijeru → Ignjata Fischera (1928–30), potom kao projektantica u Higijenskom zavodu Škole narodnog zdravlja (1931–41), pa u Zavodu za proizvodnju lijekova (1941–45) u Zagrebu. Godine 1946. zaposlila se u Ministarstvu narodnog zdravlja NR Hrvatske, gdje je 1947. bila načelnica Odjela za izgradnju zdravstvenih ustanova. Od 1948. bila je voditeljica arhitektonske skupine u → Arhitektonskom projektnom zavodu, a od 1954. do umirovljenja 1975. vodila je Arhitektonsko-projektni biro Dumengjić.







Projektirala je uglavnom zdravstvene, rjeđe obrazovne i stambeno-poslovne zgrade. Oslobodivši se starih shema koje više nisu odgovarale novom duhu vremena, od 1930-ih je u svojim radovima primjenjivala načela moderne funkcionalne arhitekture. Među ostvarenim projektima ističu se: stambeno-poslovna zgrada Herzog i prolaz Harmica u ulici Pod zidom 6 u Zagrebu (1928–31., u sastavu atelijera I. Fischera), dječje lječilište za tuberkulozu u Strmcu kraj Nove Gradiške (1936–38., sa S. Dumengjićem), Škola za medicinske sestre i učenički dom u Mlinarskoj 34 u Zagrebu (1938–41), Dječje odmaralište Vladimir Nazor na Šetalištu V. Nazora 75 u Crikvenici (1948), studentsko naselje na Lašćinskoj cesti 32 u Zagrebu (1948), opća bolnica (danas Klinički bolnički centar Split) u Spinčićevoj 1 na Firulama u Splitu (1954–76), domovi zdravlja u Matoševoj 32 u Kutini (1953–57), na Putu Mlija 2 u Omišu (1957–59) i u Laginjinoj 16 u Zagrebu (1960–62), medicinski centar u Štamparovoj 3 u Karlovcu (1960–76), Centar za ginekološku onkologiju Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj 13 u Zagrebu (1962–76), opća bolnica u Bolničkoj 38 u Ogulinu (1975–81), i dr. Izlagala je na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. i na Zagrebačkom salonu 1966. Dobitnica je nagrada »Viktor Kovačić« (1979) i »Vladimir Nazor« za životno djelo (1995).





