Jugovinil, poduzeće za proizvodnju plastičnih masa i kemijskih proizvoda osnovano 1947. u Kaštel Sućurcu.

Osnovano je odlukom Vlade FNRJ sa zadatkom da razvije proizvodnju i primjenu poli(vinil-klorida) (PVC) u Jugoslaviji, a službeno je počelo s radom 1949. Za tvorničke potrebe izgrađen je vodovod od izvora Jadra, termoelektrana raspoložive snage 6000 kW te snage generatora 8000 kVA, potom 2,7 km željezničkoga kolosijeka, 2 km cesta i putova, 900 m kamenog podzida i 60 m zidane lučke obale. Projekt industrijskoga sklopa izrađen je u novoosnovanom Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu, u odjelu za industrijsku arhitekturu koji je vodio arhitekt Stjepan Gomboš.







U početcima rada tvornice dio radnika bio je poslan na obuku u druga poduzeća koja su imala slične prerađivačke postupke, kao što su Elektrobosna iz Jajca i → Borovo iz Vukovara. U svrhu obrazovanja vlastitih radnika Jugovinil je 1950. osnovao i trogodišnju školu učenika u privredi, koja je osposobljavala radnike za zanimanja potrebna u okviru tvornice: kemičare, laborante, stolare, kovinotokare i dr. Poduzeće je bilo i jedan od začetnika ideje o osnivanju → Kemijsko-tehnološkoga fakulteta u Splitu, koji je otvoren 1960.

Prve količine emulzijskoga PVC-a u prahu proizvedene su 1950. prema švicarskoj licenci diskontinuiranim, šaržnim postupkom, a prve folije od PVC-a proizvedene su godinu dana kasnije. Potom su se počele proizvoditi i druge prerađevine od PVC-a: granulat, ploče, cijevi i dr. Razdvajanjem dijela poduzeća 1952. nastala je → Jugoplastika u Splitu, potom Jadroplastika u Trogiru. Kadrovi Jugovinila sudjelovali su i u osnivanju poduzeća Cetinka iz Trilja, OHIS iz Skoplja i HIP iz Pančeva. Tijekom 1950-ih Jugovinil se profilirao u jednu od najvećih tvornica takve vrste u Europi.







Godine 1960. započela je proizvodnja suspenzijskoga PVC praha s nekoliko vertikalnih fiksnih autoklava kupljenih u inozemstvu. Do 1968. instalirano je 16 autoklava koje je izgradilo poduzeće Jedinstvo iz Zagreba. U sljedećih nekoliko godina unaprijeđena je polimerizacija emulzijskoga PVC-a, povećana je proizvodnja vinil-klorida, uvedena proizvodnja kopolimera vinil-klorid/vinil-acetata, ugrađena moderna tlačna destilacija vinil-klorida koja je omogućila povećanje proizvodnje monomera. Dio postrojenja za preradbu preselio se u nove pogone za proizvodnju umjetne kože, folija, cijevi, roleta, različitih granulata i dr. Svim tim zahvatima tijekom 1970-ih u asortiman Jugovinila bili su uključeni gotovo svi proizvodi koji su se izrađivali od PVC-a.























Za potrebe radnika Jugovinil je izgradio nekoliko stotina stanova u Splitu te Kaštel Gomilici, a glavni izvođač radova bilo je splitsko poduzeće Gradnja, poslije → Konstruktor (sv. 3). Kako su radili s opasnim kemikalijama, poduzeće je svojim radnicima osiguravalo zdravstvenu rehabilitaciju u vlastitu hotelu na Bohinju, uz radnička odmarališta na Šolti i Učki.

Sredinom 1970-ih zbog novih znanstvenih spoznaja o štetnosti djelovanja vinil-klorida na ljudsko zdravlje, proizvodnja se znatno reorganizirala. Kao posljedica toga ugasili su se manji i stariji pogoni, te su uvedene nove tehnike radi smanjenja emisija vinil-klorida i njegove koncentracije u zraku, otpadnim vodama i polimeru. Napuštena je proizvodnja vlastita monomera i počeo se uvoziti jeftiniji petrokemijski vinil-klorid. U tu svrhu izgrađeni su kuglasti spremnici i pristanište za tankere nosivosti do 10 000 t. Godine 1981. izgrađen je novi pogon za proizvodnju emulzijskoga PVC-a prema licenci njemačkog poduzeća Höchst, kapaciteta 25 000 t na godinu, dok je 1984. izgrađen pogon za proizvodnju suspenzijskoga PVC-a prema licenci američkog poduzeća BF Goodrich kapaciteta 50 000 t na godinu. Broj radnika u tom razdoblju iznosio je oko 3500.

Opća nepovoljna financijska situacija sredinom 1980-ih, pogoršana otežanim plasmanom proizvoda na tržište, utjecala je i na Jugovinil. Zbog sve lošijih poslovnih rezultata stečaj poduzeća proglašen je 1990. Proizvodnja je obnovljena sljedeće godine s upola manje radnika. Domovinski rat i gubitak većega dijela jugoslavenskoga tržišta dodatno su otežali rad. Poduzeće je 1992. promijenilo ime u Adriachem, te je iste godine došlo do njegova razdvajanja. Temeljni dio, koji se sastojao od proizvodnje PVC-a, i energana ušli su u sastav → INA-e kao INA Vinil, dok je preradba nastavila djelovati u sastavu Adriachema kao samostalno poduzeće i kao pravni sljednik Jugovinila. U INA Vinilu je 1994. zatvoren pogon za proizvodnju suspenzijskoga PVC-a, a 1995. pogon za proizvodnju emulzijskoga PVC-a. INA Vinil je 1996. prodan Splitskoj banci koja je neuspjelo tražila strateškoga partnera. Proizvodnja je zaustavljena 2000., a 2001. proglašen je stečaj te likvidacija. Adriachem je proizvodnju nastavio do 2012., kada je zatvoren zbog financijskih i ekoloških razloga.