Sternbach, Leo Henryk (Opatija, 7. V. 1908 – Chapel Hill, Sjeverna Karolina, SAD, 28. IX. 2005), farmaceut i kemičar, izumitelj lijekova iz skupine benzodiazepina.

Osnovno obrazovanje završio je u Opatiji, a zatim se školovao na području današnje Austrije i Poljske. Na Jagielonskom sveučilištu (Uniwersytet Jagielloński) u Krakovu diplomirao je farmaciju 1929. te 1931. doktorirao organsku kemiju. Istraživanja započeta u Poljskoj nastavio je na stipendiji u Beču, a potom u Zürichu gdje ga je 1937. → Lavoslav Ružička (sv. 4) pozvao kao suradnika u svoju istraživačku skupinu u Laboratoriju za organsku kemiju tehničke visoke škole u Zürichu (ETH Zürich). Od 1940. radio je u farmaceutskom poduzeću Hoffmann-La Roche u Baselu, a od 1941. u novoosnovanome laboratoriju poduzeća u Nutleyju u američkoj saveznoj državi New Jersey.

U suradnji s Mosesom Wolfom Goldbergom razvio je komercijalnu metodu sinteze biotina (1943) koju su patentirali 1949. Metoda je bila u uporabi sljedećih pedesetak godina, a to je postignuće pobudilo u svijetu veliko zanimanje za sintezu prirodnih spojeva. Nakon toga, sintetizirao je aromatski heteropoliciklički spoj trimetafan (Arfonad), lijek koji djeluje na ganglije u autonomnom živčanom sustavu (ganglioplegik), a danas se rabi za liječenje hipertenzije u hitnim stanjima. Sredinom 1950-ih rukovoditelji poduzeća Hoffmann-La Roche u kojem je radio priželjkivali su proizvod koji bi se natjecao s dotadašnjim lijekom protiv anksioznosti Miltownom (meprobamat). Tako je, u potrazi za novim psihofarmacima, sintetizirao niz spojeva, ali nakon nekoliko pokušaja spojevi nisu pokazivali očekivana farmakološka svojstva. U posljednjem trenutku, prije gašenja projekta u suradnji s kolegom Earlom Reederom sintetizirao je i uputio na farmakološko testiranje novi lijek iz skupine benzodiazepina, koji su se pokazali mnogo učinkovitijima od dotadašnjih barbiturata i opijata. Jedan od prvih u nizu bio je klordiazepoksid, koji je sintetizirao 1955., patent prijavio 1959., a 1960. odobren je za uporabu kao lijek Librium. Lijek pripada skupini psihotropnih lijekova (anksiolitički sedativi), umiruje bolesnika, opušta mišiće i smanjuje grčeve (antikonvulziv). Tri godine kasnije sintetizirao je tri do deset puta učinkovitiji diazepam (Valium, najpoznatiji iz niza benzodiazepina), koji je označio prekretnicu u kliničkoj primjeni lijekova za smirenje i postao jedan od najpropisivanijih lijekova u svijetu u posljednjih 60 godina. Danas se diazepam prodaje u više od 500 generičkih oblika lijekova, a rabi se kao sredstvo za smirenje, umanjenje tjeskobe, otklanjanje nesanice i konvulzija. Lijek su pod različitim imenima ubrzo počela proizvoditi i druga poduzeća: Apaurin (Krka iz Novoga Mesta), Diazepam (Alkaloid iz Skoplja; domaći → Jadran – galenski laboratorij), Antenex (za australsko tržište) i Normabel (→ Belupo). Spoj oksazepam sintetizirao je 1961., a registriran je 1965. kao Serax. Od tada je sintetizirao niz drugih benzodiazepina i njihovih derivata, a mnogi od njih registrirani su za terapijsku uporabu u različitim zemljama svijeta. Pripisuju mu se zasluge i za izum flurazepama (Fluzepam, Dalmane), nitrazepama (Cerson, Mogadon), klonazepama (Klonopin), antikolinergika i hipnotika, uključujući flunitrazepam poznat i kao droga za silovanje (Rohypnol).

Bio je stručnjak za sintezu i razvoj novih lijekova sa sveobuhvatnim znanjem iz medicinske kemije (farmaceutske kemije). Suautor je više od 120 znanstvenih radova i više od 240 patentnih prijava. Umirovljen je 1973., no nastavio je raditi kao mentor mladih znanstvenika. Rodna kuća Lea Henryka Sternbacha, u Ulici maršala Tita 110 u Opatiji, obilježena je mramornom spomen-pločom.