Mildner, Pavao (Zagreb, 6. VI. 1918 – Zagreb, 20. II. 2012), kemijski i farmaceutski inženjer, stručnjak za djelovanje i strukturu enzima te začetnik moderne biokemije u Hrvatskoj.

U Zagrebu je 1940. diplomirao kemiju na Tehničkome fakultetu i 1944. farmaciju na Farmaceutskome fakultetu (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet), a 1957. doktorirao na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu disertacijom Prilog poznavanju polienkarbonskih i aminopolienkarbonskih kiselina. Od 1941. radio je u Zagrebu u istraživačkome laboratoriju farmaceutske tvornice Kaštel (→ Pliva), potom 1942–46. u Tvornici boja kao tehnički direktor te od 1946. u Institutu za industrijska istraživanja, gdje je projektirao postrojenja za sintezu herbicida i fungicida i ostvario nekoliko patenata. Od 1957. radio je na Biotehnološkom odjelu Tehnološkoga fakulteta (→ Prehrambeno-biotehnološki fakultet), od 1964. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Organska kemija s tehnologijom, Biokemija i Molekularna biologija. Bio je dugogodišnji pročelnik Zavoda za kemiju i biokemiju, na kojem je osnovao te do umirovljenja bio voditelj Laboratorija za biokemiju. Bio je 1958–59. prodekan te 1974–77. dekan Tehnološkoga fakulteta. Umirovljen je 1988. U Zadru je 1970. utemeljio školu Katalitička i regulatorna svojstva enzima Europske federacije biokemijskih društava, prvu međunarodnu biokemijsku školu u Hrvatskoj.

Bavio se istraživanjem bjelančevina, enzima i biološki aktivnih spojeva. Preveo je sedam uzastopnih izdanja udžbenika Biokemija (autora Petera Karlsona, 1971–92), ostvarivši velik doprinos u stručnom nazivlju i nastavi. Bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva 1974–76., Saveza biokemijskih društava Jugoslavije 1976–87. te jedan je od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskoga biokemijskog društva (1976–86). Bio je glavni urednik časopisa → Food Technology and Biotechnology (1985–2009). Dobitnik je Nagrade za životno djelo 2003. Od 1999. je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.