Metikoš-Huković, Mirjana (Mostar, 23. III. 1937), kemijska inženjerka, stručnjakinja za elektrokemiju.

Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Sarajevu 1960., a doktorirala 1974. na Tehnološkome fakultetu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu disertacijom Elektrokemijske studije sistema zaporni metal-elektrolit (mentor → B. Lovreček). Nakon završetka studija radila je kao istraživačica u Institutu za termotehniku i nuklearnu tehniku poduzeća Energoinvest u Sarajevu. Od 1971. bila je zaposlena na zagrebačkom Fakultetu, od 1992. kao redovita profesorica; umirovljena je 2007. Predavala je kolegije Elektrokemija, Elektrokemijska korozija materijala, Tehnike zaštite od korozije, Poluvodički materijali, Konverzija energije i gorivni članci. Na Fakultetu je bila predstojnica Zavoda za elektrokemiju u više mandata (1982–2007), suosnivačica preddiplomskog i diplomskoga studija Primijenjena kemija, te utemeljiteljica i koordinatorica doktorskog studija Inženjerska kemija. Bila je gostujuća istraživačica u institutima Jože Stefan u Ljubljani (1991–93), te Julich u Njemačkoj (1993–94).

Bavi se elektrokemijom površina i tankih površinskih filmova, elektrokemijskim procesima na međufaznim granicama čvrsto/elektrolit, adsorpcijskim procesima, modifikacijom i funkcionalizacijom površina tankim filmovima, fotoelektrokemijom poluvodičkih materijala, korozijom i zaštitom reaktivnih pasivirajućih i biokompatibilnih metalnih materijala, elektrokatalizom, gorivnim člancima, konverzijom energije. Autorica je udžbenika Elektrokemija (2000). Professor emerita je Sveučilišta u Zagrebu od 2008.