Duić, Ljerka (Brinje, 18. III. 1935 – Zagreb, 1. II. 2022), kemijska inženjerka, stručnjakinja za elektrokemiju.
Diplomirala je 1960. na Tehnološkome fakultetu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu, gdje je doktorirala 1964. disertacijom Studije mehanizma kod elektrokemijske redukcije četverovalentnog germanija (mentor → B. Lovreček). Znanstveno se usavršavala na poslijedoktorskome studiju na Pennsylvanijskom sveučilištu u Philadelphiji (1965–67). Od 1960. radi kao asistentica u Zavodu za rudarsku kemiju Fakulteta, a od 1964. u Zavodu za elektrokemiju; redovita je profesorica od 1988., a umirovljena je 2005. Predavala je kolegije Organska elektrokemija, Odabrana poglavlja elektrokemije, Procesi organske elektrokemijske sinteze, Elektrokemijska konverzija energije i dr. Bila je predstojnica Zavoda za elektrokemiju (1982., 1992–94., 1997–99), starješina Kemijsko-tehnološkog odsjeka (1972–73) i prodekanica Fakulteta (1975–77). Gostujuća znanstvenica bila je na sveučilištima u New Yorku (1969–71) i Ottawi (1979–80). Znanstveno se bavi organskom elektrokemijom i elektrokemijskom konverzijom energije, vodljivim polimerima i njihovom primjenom u katalizi i u zaštiti od korozije. Autorica je udžbenika Praktikum iz elektrokemije I (1974), Osnove organske elektrokemijske sinteze (1984), Elektrokemijska konverzija energije (1984).
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije. Monografija. 1919. – 2009. Zagreb, 2009., str. 250.
S. Paušek-Baždar: DUIĆ, LJERKA. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 668.