kemijsko inženjerstvo u zaštiti okoliša, disciplina kemijskog inženjerstva bliska znanosti o okolišu i inženjerstvu okoliša, kao interdisciplinarnim područjima koja se bave unapređivanjem stanja okoliša. Glavne su zadaće kemijskih inženjera u tom području razvoj materijala i postupaka pretvorbe tvari i energije radi iznalaženja ekološki prihvatljivih industrijskih procesa i proizvoda, analiza izvora onečišćenja te razvoj tehničko-ekonomskih rješenja i naprednih procesa za pročišćavanje voda, zraka te zbrinjavanje štetnih tvari i opasnih kemikalija. Kao interdisciplinarno područje dotiče se kemije, fizike, matematike, biologije, strojarstva, geologije, metalurgije, građevinarstva, rudarstva, elektrotehnike, itd. U RH ta je disciplina razvrstana kao znanstvena grana u polju kemijskog inženjerstva pod nazivom Zaštita okoliša u kemijskom inženjerstvu.
Povijesno gledano, ljudska aktivnost često stvara okruženja i situacije neprikladne za život, npr. zagađenje zraka u gradovima, ozonske rupe, onečišćene rijeke i plaže. Kemijsko inženjerstvo u zaštiti okoliša rezultat je potrebe za smanjenjem i poništenjem negativnog utjecaja čovječanstva i industrije na okoliš. Posljednjih su nekoliko desetljeća znanstvena istraživanja u polju kemijskog inženjerstva posebno usmjerena održivomu razvoju u proizvodnji i primjeni novih materijala te u zaštiti i unapređenju kvalitete okoliša. Rad mnogih stručnjaka koji djeluju u tom području rezultira promjenama u dizajnu, proizvodnim procesima te propisima i praksama koji, rješavajući nametnute probleme, čine životni okoliš sigurnijim. Moderni inženjer uvijek teži dugoročnoj održivosti pri dizajnu novih proizvoda i sustava. Razvojem informacijskih tehnologija te znanstvene i industrijske instrumentacije, usmjerenje održivomu razvoju postiže se ponajprije zahvaljujući matematičkomu modeliranju, simuliranju i optimiranju procesa te primjeni materijala i sirovina s poboljšanim svojstvima kontrolirane kvalitete. U odnosu na srodna područja, stručnjaci koji se bave kemijskim inženjerstvom u zaštiti okoliša naglasak stavljaju na optimiranje postojećih procesa i iznalaženje ekološki prihvatljivih novih kemijskih procesa, kako bi se smanjila uporaba neobnovljivih izvora energije i prirodnih resursa, emisija štetnih tvari u vodu, zrak i tlo, stvaranje otpada, ali i poboljšala svojstva materijala na ulazu i izlazu iz pojedinih procesa.
Kemijsko inženjerstvo u zaštiti okoliša u Hrvatskoj
Razvoj kemijskog inženjerstva u zaštiti okoliša u skladu je sa zakonodavnim okvirom zaštite okoliša u RH, u kojem je koncept održivoga razvoja dominantna odrednica strategije razvoja. Sustav zaštite okoliša u RH proistekao je iz djelatnosti prostornog uređenja, koja je metodološki i pravno bila razvijena već 1970-ih. Svijest o potrebi proširenja stručne i institucionalne suradnje za pronalazak najprimjerenijih modela zaštite okoliša počela se razvijati potkraj XX. st., kada je osnovano Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Zakonodavne odredbe koje su potaknule ubrzani razvoj kemijskog inženjerstva u zaštiti okoliša motivirane su s nekoliko aspekata: potrebom za unapređenjem kontrole industrijskoga zagađenja i upravljanja rizicima u skladu s direktivama EU-a Seveso i IPPC, stalnim povećanjem razine onečišćenja voda zbog nedostatnih i zastarjelih uređaja za pročišćavanje komunalnih i industrijskih voda, potrebom za smanjenjem emisija štetnih tvari u zrak s naglaskom na stakleničke plinove te tipične plinove iz stacionarnih i mobilnih izvora (SO2, NOx, i sl.), kao i nužnošću uspostave praćenja pokazatelja izloženosti opasnim kemikalijama i opasnomu kemijskom otpadu.
Zatečeno je stanje mnoge hrvatske znanstvenike usmjerilo prema razvoju alternativnih procesa i proizvoda, dok u suradnji sa stručnjacima iz industrije sudjeluju u uvođenju projekata čišće proizvodnje, uspostavi bolje kontrole emisija u zrak, vodu i tlo te generiranja otpada. Na taj način domaće kemijsko inženjerstvo u zaštiti okoliša pridonosi jačanju ukupne infrastrukture u području zaštite okoliša, a matične institucije (sveučilišta, fakulteti i instituti) prikupljenim znanjem i opremom pomažu pri provedbi mjera i aktivnosti.
O kemijskom inženjerstvu u zaštiti okoliša podučava se u više hrvatskih središta. Tako npr. postoji preddiplomski i diplomski studij Ekoinženjerstvo na → Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, te preddiplomski i diplomski studij Kemijska tehnologija (smjer Zaštita okoliša) i doktorski studij Kemijsko inženjerstvo u razvoju materijala i zaštiti okoliša na → Kemijsko-tehnološkome fakultetu u Splitu. O znanosti i inženjerstvu okoliša, uz nešto drukčije gledište, podučava se još i na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju Inženjerstvo okoliša na → Geotehničkome fakultetu (sv. 3) u Varaždinu, preddiplomskom studiju Sigurnost, zdravlje na radu i radni okoliš na → Metalurškome fakultetu u Sisku, preddiplomskom i diplomskom studiju Znanost o okolišu organiziranom kao zajednički studiji Biološkog, Geografskog i Geološkog odsjeka → Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu (sv. 4), diplomskom studiju Naftno rudarstvo (smjer Zaštita okoliša u naftnom rudarstvu) na → Rudarsko-geološko-naftnome fakultetu u Zagrebu, diplomskom i poslijediplomskom studiju Zaštita prirode i okoliša na Odjelu za biologiju → Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera (sv. 4) u Osijeku, te preddiplomskom stručnom studiju Održivi razvoj na → Međimurskome veleučilištu (sv. 4) u Čakovcu. Mnogi drugi fakulteti pri hrvatskim sveučilištima te instituti imaju zavode ili katedre koji se bave pojedinim aspektima inženjerstva i zaštite okoliša. Najširi pogled na područje inženjerstva u zaštiti okoliša daje poslijediplomski specijalistički studij Ekoinženjerstvo Sveučilišta u Zagrebu u izvođenje kojega su uključeni stručnjaci iz svih tehničkih područja.
S obzirom na današnju visoku razinu istraživanja i financiranja znanstveno-istraživačkih projekata prema prioritetnim područjima, za pretpostaviti je daljnji razvoj kemijskog inženjerstva u zaštiti okoliša. Primjena stečenih znanja i spoznaja u industriji i prirodnom okolišu ovisit će ponajprije o suradnji sa stručnjacima iz ostalih disciplina, jer samo suradnja dovodi do sinergije i do pozitivnih promjena u okolišu.
