travnjaštvo, znanstvena grana područja biotehničkih znanosti, polja poljoprivrede koja se bavi gospodarenjem travnjacima. Obrađuje podjelu travnjaka (prirodni, poluprirodni i sijani te ukrasni i sportski), morfološke osobine, biološka svojstva i osnove rasta trava i sitnozrnih mahunarki, te gospodarsku važnost travnjaka kao sirovinske osnovice stočarske proizvodnje, ekologiju travnjaka te kriterije za sastavljanje smjesa trava i djetelina. Detaljno obrađuje gnojidbu travnjaka, spremanje krme s travnjaka, iskorištavanje pašnjaka, a u novije doba proučava i gospodarenje travnjakom u proizvodnji biomase za kruta, plinovita i tekuća biogoriva.

Povijest travnjaštva započinje kada se zbog pripitomljavanja prvih preživača javila potreba za spremanjem krme potrebne u njihovoj hranidbi izvan vegetacijske sezone. Izučavanje travnjaštva u Hrvatskoj započinje osnivanjem Gospodarsko-šumarskoga fakulteta u Zagrebu 1919 (→ Agronomski fakultet), kada je osnovana i Stolica za proizvodnju bilja na kojoj je Vinko Mandekić predavao kolegij Proizvodnja gospodarskog bilja (Opće i specijalno ratarstvo te Livadarstvo). Stolica je 1924. postala Zavod za specijalnu proizvodnju bilja, a pod tim nazivom djeluje i danas. Travnjaštvo se danas, osim na Agronomskome fakultetu u Zagrebu, predaje i na → Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima, → Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku te na → Veleučilištu Marko Marulić u Kninu.







Prve knjige iz područja travnjaštva u Hrvatskoj bile su Livadarstvo (1885) Alekse Russija, Poznavanje i opredjeljivanje livadnih trava (1895), prijevod s njemačkoga Andrije Lenarčića, Travnjaštvo (1924) Jakoba Turka i Trave (1932) Bože Turine. Najistaknutiji znanstvenici u području travnjaštva bili su Pavao Kvakan, koji je 1947. izdao knjigu Trave, Ivo Horvat koji se bavio fitocenologijom travnjaka, Karlo Šoštarić-Pisačić, autor knjige Kompleksna metoda za utvrđivanje kvalitete i sumarne vrijednosti travnjaka i djetelišta (1974) i suautor Travnjačke flore i njene poljoprivredne vrijednosti (1968) s Josipom Kovačevićem koji je objavio i Poljoprivrednu fitocenologiju (1971). Jan Čižek objavio je mnogobrojne radove te udžbenike Proizvodnja krmnog bilja (1964) i Proizvodnja i korištenje krmnog bilja (1979), a Zvonimir Štafa udžbenike Trave za proizvodnju krme i sjemena (2008) i Ozime i fakultativne krmne kulture (2015).





