Tehnika d. d., zagrebačko građevinsko poduzeće specijalizirano za visokogradnju. Sljednik je Zemaljskoga građevnog poduzeća Hrvatske osnovanoga 1946. za potrebe specijaliziranih djelatnosti → visokogradnje, → cesta, → mostova i pomorske gradnje. Godine 1947. odlukom Ministarstva građevina Zemaljsko građevno poduzeće rasformirano je te su osnovana četiri samostalna poduzeća, svako specijalizirano za određeno područje, uključujući i ono za visokogradnju i posebno izgradnju industrijskih postrojenja, odn. Građevno poduzeće Tehnika u Zagrebu. Djelatnost se isprva najviše temeljila na izgradnji industrijskih pogona i objekata, poput Tvornice šinskih vozila u Slavonskom Brodu (→ Đuro Đaković Grupa, sv. 1; 1947–48), → Tvornice parnih kotlova u Zagrebu (sv. 1; 1947–48), Tvornice Varteks u Varaždinu (→ Varteks, sv. 2; 1948–50), → Željezare Sisak (sv. 2; 1948–53) i dr., no već od samih početaka Tehnika je u Zagrebu gradila i objekte javne namjene (Veterinarski fakultet u Heinzelovoj 1947–50., Šumarski fakultet u Maksimiru 1947–49), a poslije i stambene objekte.

Od početka 1950-ih Tehnika je prihvaćala nove tehnologije te gradila polumontažnim armiranobetonskim rešetkastim nosačima, prednapetim nosačima te uporabom kliznih oplata (od 1960). Otvaranjem novih gradilišta javila se potreba za novim, kvalificiranim kadrom, pa je uz veća gradilišta Odjel rada Gradskoga narodnog odbora Zagreba organizirao školovanje i dokvalifikaciju. Poslije se edukacija organizirala u suradnji sa Školom za učenike u privredi, Srednjom tehničkom građevinskom školom, a posebice su se stipendijama poticali zaposlenici za studiranje na Arhitektonskome i Građevinskome fakultetu. Potkraj 1950-ih osnovan je i vlastiti Projektni ured te je poduzeće moglo ponuditi sve građevinske usluge od projektiranja do završnih radova. Do 1960-ih velik broj industrijskih postrojenja izgrađen je ili obnovljen te se poduzeće okrenulo gradnji drugih objekata. Tehnika je sudjelovala u izgradnji više zgrada javne namjene u današnjoj Ulici grada Vukovara u Zagrebu (Gradsko poglavarstvo 1956–58., hotel Internacional, Radničko sveučilište Moša Pijade 1960., paviljoni Studentskoga doma Sava tijekom 1960-ih, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog 1961–73., Palača pravde 1970), a sve su značajniji bili i projekti izgradnje stambenih zgrada, osobito u Zagrebu, Kutini, Koprivnici i Velikoj Gorici. U istom se razdoblju sve više bavila i gradnjom poljoprivrednih objekata, pogotovo silosa (Nova Gradiška, Đakovo, Pula, Resnik), koje su od 1965. izvodili po vlastitim tlocrtnim i tehnološkim rješenjima. Od važnijih projekata tijekom 1960-ih ističu se Termoelektrana i toplana (1960–64) i Organsko-kemijska industrija (1961–64) u Zagrebu, Tvornica dušičnih gnojiva u Kutini (1965–67), postrojenja Rafinerije nafte u Sisku 1960-ih i 1970-ih, te koksara u Bakru (1977–76).

Daljnjim se razvojem poslovanje proširilo i na niskogradnju i infrastrukturne projekte (raskrižje Držićeve ulice i Slavonske avenije, popularno petlja u Zagrebu, zatim dionice cesta Zagreb–Ljubljana i Bihać–Jajce, ljubljanska zračna luka, Ranžirni kolodvor u Zagrebu), hidrogradnju (objekti za potrebe Vodovoda, Kanalizacije i Čistoće u Zagrebu), specifične objekte telekomunikacijskih sustava (PTT-RTV tornjevi na Sljemenu, Plješivici i Kalniku), instalacijske i završne radove u građevinarstvu, proizvodnju građevnih materijala te arhitektonske i inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje. Uz radove u državi, najvećim dijelom na području Zagreba (Institut Ruđer Bošković, Autobusni kolodvor, Krematorij na Mirogoju, Nacionalna i sveučilišna knjižnica), Tehnika je od prve polovice 1960-ih projektirala i sudjelovala u izgradnji niza objekata i u inozemstvu. U tu su svrhu bile osnovane i radne jedinice u SR Njemačkoj, Alžiru, Libiji i Rusiji. Novom reorganizacijom 1974. poduzeće je bilo podijeljeno u 12 OOUR-a (baze u Zagrebu, Koprivnici i Kutini, Niskogradnja i Beton u Velikoj Gorici, Tvornica betonskih proizvoda u Jankomiru, Mehanizacija, Vozni park, Savijalište, Stolarija, Projektni biro, Društveni standard) i radnu zajednicu Zajednički poslovi.

Nakon osamostaljenja RH, Tehnika je 1993. završila proces pretvorbe iz društvenoga poduzeća u privatno, odn. dioničko društvo. Radi lakšeg pristupa pojedinim tržištima, osnovana su četiri vlasnički povezana trgovačka društva, u Rusiji Norteh u Noriljsku 1992. i Glavteh u Moskvi 1998., oba u međuvremenu prodana, Tehnika Nekretnine d. o. o. u Zagrebu i Tehnika d. o. o. Kiseljak u BiH. Od druge polovice 1990-ih Tehnika ponovno izvodi veći broj industrijskih objekata, često unutar već postojećih, diljem Hrvatske (Pivovara Carlsberg, Tvornica Franck, Tvornica Vegete, Tvornica kalničke mineralne vode) te administrativnih i poslovnih objekata (Američko veleposlanstvo, Ministarstvo financija, HYPO centar, Kaptol centar) i kulturnih ustanova (Muzej suvremene umjetnosti te obnova Moderne galerije, Muzeja grada Zagreba i Kazališta lutaka) pretežno u glavnome gradu. Posljednjih se godina poduzeće sve više okreće stanogradnji, montažnim konstrukcijama te zelenoj gradnji. Zbog kriza tijekom 1990-ih i 2000-ih došlo je do pada produktivnosti, a smanjio se i broj zaposlenika s približno 4900 na približno 300 2020-ih. Ušavši u predstečajnu nagodbu 2021., Tehnika se počela oporavljati i jedno je od rijetkih velikih građevinskih poduzeća koje razmjerno uspješno posluje i danas. U svojoj je 75-godišnjoj povijesti ostvarila više od 1200 projekata.