Tišljar, Josip (Ludbreg, 1. VI. 1941 – Zagreb, 9. VIII. 2009) geolog, stručnjak za geologiju sedimentnih stijena.

Diplomirao je 1965. te doktorirao 1976. disertacijom Petrološka studija krednih sedimenata zapadne i južne Istre (mentor → V. Majer) na → Rudarsko-geološko-naftnome fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija radio je u kamenolomima građevinskog poduzeća u Petrinji, a od 1968. na matičnome fakultetu, od 1986. u zvanju redovitoga profesora. Predavao je kolegije Geologija, Petrologija sedimentnih stijena, Metode analize stijena, Analize facijesa. Bio je dekan Instituta za geologiju i mineralne sirovine (1987−90) te predstojnik Zavoda za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine (1991−93) Fakulteta.

Znanstveno i stručno bavio se poglavito istraživanjima karbonatnih stijena. Osim vrlo detaljnih opisa petroloških parametara, ostvario je osobit doprinos u interpretaciji i prikazu procesa sedimentacije, dijageneze i litifikacije te promjena koje pri tome nastaju, kao i procesa geneze dolomita, njihovih različitih faza i stupnjeva dolomitizacije i dedolomitizacije. Uveo je i nove generičke interpretacije, sistematiku, klasifikaciju i nomenklaturu litofacijesa i biofacijesa. Istraživao je i nekarbonatne, klastične, glinovite, silicijske sedimente i evaporite na nizu lokaliteta u Hrvatskom zagorju, Dravskoj potolini i širem području oboda Panonskoga bazena, stijenske sekvencije iz dubokih bušotina za naftu, njihovu genezu, specijalne facijese i okoliše taloženja radi pronalaženja kolektora nafte i plina, ali i submarinske efuzivne stijene spilite ofiolitnog kompleksa Banovine i u BiH te glacijalne morenske nanose izgrađene od metamorfnih stijena na sjevernoj strani Šar-planine na Kosovu i u Makedoniji.

Autor je sveučilišnih udžbenika Petrologija sedimentnih stijena (1987), Sedimentne stijene (1994), Petrologija s osnovama mineralogije (1999), a posebno se ističu Sedimentologija karbonata i evaporita (2001) i Sedimentologija klastičnih i silicijskih taložina (2005), do danas najvažnija sedimentološka djela objavljena u Hrvatskoj, ali i kapitalna djela hrvatske geologije uopće. Godine 1983. izabran je za člana suradnika JAZU-a, a 2004. za redovitoga člana → Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (sv. 4). Dobitnik je Nagrade »Josip Juraj Strossmayer« (1994. i 2004) te Nagrade grada Zagreba (2005).