tribologija, znanstvena disciplina koja proučava zbivanja na površinama dvaju tijela u dodiru ili relativnom gibanju (triboelementi). Bavi se pronalaženjem mjera primjenom kojih bi se spriječilo ili smanjilo trenje (trenje klizanja i trenje kotrljanja) i trošenje (abrazija, adhezija, umor površine, tribokorozija) materijala u interakciji, tj. postigle se njihove prihvatljive vrijednosti. Te mjere obuhvaćaju izbor materijala triboelemenata, zaštitu površina od trošenja, uhodavanje (početno trošenje) i podmazivanje. Tribologija je interdisciplinarna, jer je zasnovana na osnovnim disciplinama strojarstva (mehanika, mehanika fluida, znanost o materijalima), metalurgije, kemije i fizike. Glavna područja primjene su mehaničke konstrukcije (zupčanici, ležajevi, klizni elementi), materijali (keramika, polimeri, metali), obradba materijala (sredstva za hlađenje i podmazivanje, alatni materijali, lako obradivi materijali) i podmazivanje (ulja, masti, aditivi). Klasična područja primjene i uspješnosti triboloških načela su → proizvodno strojarstvo, procesna industrija, transportni sustavi, ali i brodogradnja, zrakoplovstvo, nuklearna industrija, medicinsko inženjerstvo i dr.
S procesima trenja i trošenja čovjek se susreo počevši rabiti predmete iz okoline radi poboljšanja životnih uvjeta. Tome svjedoče lučna naprava koja se rabila za paljenje vatre s pomoću topline trenja, ali i bušenje rupa zbog trošenja podloge (obradba odvajanjem čestica), podmazivanje saonica pri transportu u starome Egiptu i dr. Prvi koji se tribologijom počeo baviti u znanstvenome smislu bio je Leonardo da Vinci (1452−1519), koji je ostavio bilješke i crteže svojih pokusa vezanih uz utjecaj sile trenja na vodoravnoj i kosoj ravnini te utjecaj nominalne dodirne površine na silu trenja. Spoznaje o trenju i trošenju rasle su s razvojem tehnike te je 1966. pod vodstvom britanskog inženjera Petera Josta (1921−2016) uveden termin tribologija koji je ujedinio znanja više znanstveno-tehničkih disciplina.
Razvoj tribologije u Hrvatskoj
Visokoškolska i znanstvena djelatnost odvija se pri Katedri za materijale i tribologiju Zavoda za materijale Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu (voditelj K. Grilec), osnovanoj 1984. kao Katedra za materijale, kada su ponovno vraćene katedre kao jedinice unutar zavoda. Osnivač i pročelnik Zavoda (1971–91) bio je → Ranko Zgaga koji je u fakultetsku nastavu uveo kolegij Tribologija. Razvoju znanstvene i nastavničke djelatnosti tribologije u Hrvatskoj znatno su pridonijeli → Vinko Ivušić i → Mirko Krpan, profesor, prodekan i dekan Tehničkoga fakulteta u Rijeci, gdje se nastava danas odvija pri Zavodu za konstruiranje u strojarstvu. Nastavna i znanstvena aktivnost odvija se i pri Zavodu za proizvodno strojarstvo Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Zavodu za inženjerstvo materijala Strojarskoga fakulteta u Slavonskome Brodu i dr.
Uz velik broj radova hrvatskih znanstvenika objavljenih u periodici, ističu se djela Tribologija (V. Ivušić, 2002) i Tribologija u teoriji i praksi (V. Marušić, 2008).
Na okupljanju stručnjaka, organizacija i poduzeća uključenih u razvoj, testiranje i primjenu tehničkih materijala, s posebnim naglaskom na praćenje trendova istraživanja unutar znanstvene discipline tribologije vezanih uz trenje i habanje materijala te postupke njegove zaštite, djeluje → Hrvatsko društvo za materijale i tribologiju.