Uršić, Josip (Varaždin, 31. V. 1923 – Zagreb, 24. XII. 1994), brodograđevni inženjer, stručnjak za teoriju i čvrstoću broda.

Diplomirao je 1951. na brodograđevnom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, a doktorirao 1978. disertacijom Primjena metode grede na elastičnoj podlozi na proračun čvrstoće brodske konstrukcije, s naročitim osvrtom na nemonotone i prostorne sisteme (mentor → A. Vučetić) na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu.

Strojarsku i brodograđevnu praksu stekao je 1941–42. u Prvoj jugoslavenskoj tvornici vagona, strojeva i mostova u Slavonskome Brodu (→ Đuro Đaković Grupa), 1953–54. u Brodoprojektu u Rijeci te 1955–56. u Brodogradilištu Split (→ Brodosplit), a u Istraživačkom odjelu klasifikacijskoga zavoda Det Norske Veritas u Oslu boravio je 1963−64. na specijalizaciji. Cijeli radni vijek proveo je na FSB-u, gdje se zaposlio kao laborant u Strojarskom laboratoriju 1949., a u zvanje redovitoga profesora izabran je 1979. Umirovljen je 1993. Bio je predstojnik Katedre za teoriju i čvrstoću broda (1959–61), Zavoda za brodogradnju (1973–75), te dekan Fakulteta (1970–72). Reorganizirao je nastavu iz kolegija Teorija broda i Čvrstoća broda, osnovao i opremio laboratorij za brodske konstrukcije te pokrenuo poslijediplomski studij brodogradnje (1965). Objavio je više udžbenika i priručnika za nastavu (Stabilitet broda I, II, 1962–64; Plovnost broda, 1966; Čvrstoća broda I, II, III, 1972–92) te surađivao u tehničkim i pomorskim izdanjima LZ-a. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« (1976) i Nagrade za životno djelo (1988).