Weber, Karlo (Veber; Dragutin) (Mramorak, Vojvodina, 25. I. 1902 – Zagreb, 1. IX. 1978), kemičar, stručnjak za kemijsku kinetiku, fotokemiju i optičke pojave.
Studirao je kemiju i fiziku na Filozofskome fakultetu u Grazu i na Prirodoslovnome fakultetu u Freiburgu, a doktorirao 1926. u Grazu disertacijom Über das Gleichgewichtssystem BiBr3–HBr–H2O (mentor R. Kremann). Od 1927. radio je u Zavodu za fiziku i fizikalnu kemiju Kemičko-inženjerskog odjela Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu, gdje je, naslijedivši → Ivana Plotnikova, od 1944. bio redoviti profesor. Predavao je kolegij Fizikalna kemija. Godine 1945. odlukom Ministarstva industrije i rudarstva morao je napustiti Fakultet, čime je završena njegova akademska karijera. Međutim, nastavio se baviti istraživačkim i stručnim radom kao znanstveni savjetnik u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskoga fakulteta (1946–72) i kao vanjski suradnik u tvornici Fotokemika u Zagrebu. Objavio je velik broj znanstvenih radova iz kemijske kinetike i fotokemije, znanstvene fotografije, fluorescencije i kemoluminiscencije. Autor je knjiga Inhibitorwirkungen – Eine Darstellung der Negative Katalyse in Lösungen (1938), Fotografska kemija (1950), Optičke metode u kemiji i farmaciji (1958), Kemizam suvremenih postupaka kolor-fotografije (1960). Posmrtno je rehabilitiran 1990.
B. Hanžek, I. Soljačić, N. Trinajstić: Hrvatski kemičari. II. Karlo Weber. Kemija u industriji, 58(2009) 1, str. 1–10.