Knežić, Josip Kajetan (Joseph Cajetan; Knezic) (Petrinja, 15. II. 1786 − Senj, 15. IX. 1848), vojni inženjer, jedan od najistaknutijih graditelja cesta u Hrvatskoj u XIX. st.

Završio je geometrijsku školu u Petrinji, gdje je od 1801. bio zaposlen kao pomoćni učitelj. Kao časnik austrijske vojske vojnu službu započeo je 1802. kao inženjerski kadet austrijske vojske u 48. pješačkoj pukovniji podmaršala → Filipa Vukasovića, ujedno mu asistirajući pri gradnji Lujzinske → ceste na dijelu između Delnica i Rijeke. Kao poručnik sudjelovao je u ratu protiv Francuza u Poljskoj (1804–09), za njihove vladavine u hrvatskim krajevima služio je u francuskoj vojsci (1809–13), a nakon obnove austrijske vlasti u 4. slunjskoj graničarskoj pukovniji (1814–15). Od 1815–21. bio je vojni inženjer u Građevnom ravnateljstvu za Dalmaciju u Zadru, gdje je radio na regulaciji toka rijeka Krke i Čikole, uređenju zadarske i šibenske luke te izradio projekt melioracije močvara rijeke Cetine. Godine 1821–25. služio je u Vlaško-ilirskoj pukovniji. Umirovljen je 1833. u činu bojnika. Za zasluge u razvoju prometa i trgovine u Monarhiji kralj Ferdinand I. odlikovao ga je 1843. Viteškim križem Reda sv. Leopolda, a proglašen je i počasnim građaninom vojnoga komuniteta Senja.

Istaknuo se u projektiranju i gradnji planinskih cesta između Dalmacije i Like. Projektirao je i od 1825. vodio gradnju velebitske ceste Sv. Rok–Mali Alan–Obrovac i dalje prema Zadru (1825−27). Najvažniji njegov projekt bila je rekonstrukcija i modernizacija Jozefinske ceste (1833−45). Kolnik je produljen s dotadašnjih 100 km na 115 km te proširen na prosječno šest metara, obnovljeni su i građeni novi → mostovi, uključujući nadogradnju gornjega dijela mosta → Vinka Struppija preko Tounjčice 1835., te je ublažena i većina uspona. Uz manje popravke i preinake, služila je prometu sljedećih gotovo 120 godina. Na inicijativu Dvorskoga ratnoga vijeća u Beču izradio je 1838. elaborat željezničke pruge Sisak−Bandino Selo na konjsku vuču, s mogućnošću prelaska na parni pogon, kombinirajući ga s cestovnim priključkom do nove Jozefinske ceste kraj Josipdola, radi unapređenja trgovine pomorskih luka Hrvatskoga primorja. Godine 1841. započeo je izradbu projekta obnove Terezijanske ceste (Gospić−Brušane−Baške Oštarije−Karlobag), izgradnju koje je vodio od 1844. do kraja života, u suradnji s graditeljem S. Kekićem koji je cestu dovršio 1851. Pod Vratnikom je izgradio česmu nazvanu Cesarsko vrilo i kapelicu sv. Mihovila uz koju je pokopan.





