Erlih, Eugen (Erlich, Ehrlich) (Zagreb, 14. III. 1913 – Zagreb, 22. IX. 2003), građevinski inženjer i stručnjak za betonske konstrukcije.

Na Građevinskom otsjeku → Tehničkoga fakulteta (sv. 4) u Zagrebu diplomirao je 1937., potom se zaposlio kao asistent pri Katedri za mostove Tehničkoga fakulteta. Nakon toga radio je u Direkciji Zagreb Jugoslavenskih državnih željeznica (danas → Hrvatske željeznice; sv. 1), isprva kao inženjer konstruktor, a potom šef projektantske službe, savjetnik, viši savjetnik i naposljetku načelnik građevinske službe. Na Građevinski odsjek Tehničkoga fakulteta vratio se 1949., a razdvajanjem fakulteta na više sastavnica prešao je na Arhitektonski fakultet, gdje je za redovitoga profesora izabran 1971. Na studiju građevinarstva predavao je kolegije Građevna statika, Teorija konstrukcija I, II i III te Osnove statike I i II, dok je na studiju arhitekture predavao kolegije Betonske konstrukcije i konstruktivni sistemi, Mehanika, Armiranobetonske konstrukcije te Konstruktivni sistemi. Bio je predstojnik Katedre za građevne konstrukcije Arhitektonskoga fakulteta 1972–75.

Autor je mnogobrojnih statičko-konstruktivnih projekata, poput hala bazena, modelarnica i radionice Brodarskoga instituta (1949), hale I, II i III na Zagrebačkom velesajmu (1955), konstrukcije Filozofskoga fakulteta u Sarajevu (1955) i Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu (danas Rudarsko-geološko naftni fakultet i Prehrambeno-biotehnološki fakultet, 1958), konstrukcije Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog (1960), istočne tribine stadiona Maksimir (1961), Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1976) i restauracije zgrade HNK-a u Splitu (1979). Također je autor više tehničkih ekspertiza restauracije spomenika kulture poput prijedloga za restauraciju dvorca Zrinskih u Čakovcu, restauracije svodova gotičke crkve u Lepoglavi i obnove kasnogotičkoga objekta na gradu Ozlju. Autor je skripta Osnovi statike krutih tijela (1966).