Grahor, Janko Nikola (Petrinja, 6. XII. 1827 – Zagreb, 22. XI. 1906), graditelj i industrijalac, jedan od prvih hrvatskih ovlaštenih civilnih inženjera.

Izučivši građevinski obrt u Petrinji, u Frankfurtu na Majni je 1848. završio i građevinsku obrtnu školu, a zatim je u Beču odslušao jednu godinu predavanja na tehničkoj školi. Od 1852. radio je kao građevinski poslovođa u Novoj Gradiški te položio mjernički ispit. Od 1857. bio je inženjerski asistent u Krajiškom građevnom ravnateljstvu u Zagrebu, gdje je 1859. izabran za gradskoga inženjera i 1861. za gradskoga mjernika. Među ostalim radio je na regulacijama i planiranju grada (nacrt za regulaciju Preradovićeve i Margaretske ulice, 1863. i dr.). Godine 1868. osnovao je s → Franjom Kleinom graditeljsko poduzeće Grahor i Klein. Od početka 1880-ih Grahorov sin Janko Josip je kao školovani arhitekt postupno zamjenjivao Kleina koji je 1886. napustio poduzeće koje je od tada nosilo naziv Grahor i sinovi. U graditeljski ceh J. N. Grahor primljen je 1869. Ujedno je započeo rad na razvoju vlastite industrije građevnog materijala kojoj se poslije potpuno posvetio, te je do 1893. posjedovao šest tvornica opeke, od kojih četiri u Zagrebu i okolici (prva od njih bila je u Ilici kraj današnje Grahorove ulice), jednu u Križevcima i jednu u Bjelovaru, te tvornicu vapna u Ivancu kraj Zaprešića. Kao jedan od prvih hrvatskih ovlaštenih civilnih inženjera bio je član → Kluba inžinira i arhitekta od osnutka 1878. te njegov predsjednik 1890–91; 1881. izabran je za gradskoga zastupnika, a 1881–1905. bio je predsjednik Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu.

Većina njegovih samostalnih radova sačuvana je tek u nacrtima skromnih dimenzija bez mnogo detalja, s obilježjima historijskih stilova. Prije osnivanja poduzeća Grahor i Klein izvodio je građevine jednostavnih tlocrtnih rješenja, neorenesansnih ili neogotičkih pročelja s malo ukrasa i profila: jednokatnu kuću Aloisa Halma na uglu Tesline ulice 1 i Zrinskoga trga (1858., poslije dograđena), kanoničku kuriju Franje Gašparovića na Kaptolu 12 (1860) i dr. Samostalno je projektirao i stambene zgrade u Ilici 157 (1872., danas nepostojeća) i Gundulićevoj 35 (1883) te zgradu Sudbenoga stola na Zrinskom trgu 4 (1877). U suradnji s Kleinom projektirao je uglavnom u neorenesansnom stilu zgrade Hrvatskoga glazbenog zavoda u Gundulićevoj 6 (1875) i Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva na Trgu Republike Hrvatske 3 (1878., danas Pravni fakultet), palaču Buratti na Zrinskom trgu 3 (1877., danas Vrhovni sud RH), te stambene zgrade u Ilici 12 (1878), Hebrangovoj 34 (1878), Gajevoj 32 (1879), Preradovićevoj 24 (1882) i dr. Poduzeće Grahor i Klein sudjelovalo je u izvođenju zgrade HAZU-a (1879, projektant Friedrich Schmidt) i Prve hrvatske štedionice u Ilici 5 (1899., Josip Vancaš). U atriju Trgovačke i obrtničke komore postavljeno je 1902. Grahorovo poprsje koje je izradio Rudolf Valdec.



















