Bjažić Klarin, Tamara (Zagreb, 31. 3. 1972), arhitektica, povjesničarka arhitekture i urbanizma.

U Zagrebu je diplomirala 1997. na Arhitektonskome fakultetu, a doktorirala 2011. na Filozofskome fakultetu disertacijom Ernest Weissmann. Arhitektonsko djelo 1926.–1939. (mentor Z. Jurić). Usavršavala se u Fondaciji Le Corbusier i Francuskom institutu za arhitekturu (IFA) u Parizu (2006) i na Institutu za povijest i teoriju arhitekture Tehničke visoke škole (ETH) u Zürichu (2014). Od 2002. radi u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU-a, a od 2015. u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu; od 2022. u znanstvenom je zvanju znanstvene savjetnice. Kao predavačica povremeno predaje na doktorskim studijima Arhitektonskoga fakulteta i Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Znanstveno i stručno bavi se uglavnom hrvatskom arhitekturom i urbanizmom XX. st. Autorica je knjiga Ernest Weissmann. Društveno angažirana arhitektura, 1926.–1939. (2015), Za novi, ljepši Zagreb! – arhitektonski i urbanistički natječaji međuratnog Zagreba, 1918. – 1941. (2020) i Razvoj Trešnjevke: borba periferije za urbani standard (2022) te urednica knjige French Artistic Culture and Central-East European Modern Art (2017., s Lj. Kolešnik). Objavila je mnogobrojne znanstvene radove (u časopisima Journal of Modern European History, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Život umjetnosti, Prostor i Ars Adriatica), bila suautorica i suradnica više izložaba (u Zagrebu, Budimpešti, São Paulu, Mariboru, New Yorku). Vodila je više projekata, među kojima i projekt The Right to Housing: Production of Spaces of Everyday Life in Yugoslavia (1945–1991), koji se uz financijsku potporu Europskog istraživačkog vijeća ERC Consolidator Grant provodi u sklopu programa Obzor Europa. Od 1998. djeluje na popularizaciji arhitekture i urbanizma putem televizijskih priloga i emisija te dokumentarnih filmova HRT-a, među kojima je i dokumentarni serijal Čovjek i prostor. Dobitnica je Nagrade »Neven Šegvić« (2020., 2022).