Hrvatski muzej arhitekture, specijalizirani muzej osnovan 1995. u Zagrebu, koji se bavi prikupljanjem, pohranom i istraživanjem dokumentacije iz povijesti hrvatske arhitekture. Osnovan je proširenjem djelatnosti Kabineta za arhitekturu i urbanizam Razreda za likovne umjetnosti HAZU-a, kojega je bogata zbirka arhivalija postala inicijalna zbirka Muzeja. Sjedište mu je u vili Ehrlich-Marić iz 1891. u Ulici Ivana Gorana Kovačića 37 u Zagrebu. Voditelji su mu bili akademici → Miroslav Begović (od 1997), → Boris Magaš (od 2004) i → Andrija Mutnjaković (od 2011), a upraviteljice Dubravka Kisić (od 1997) i Borka Bobovec (od 2018). Muzej nema stalnoga postava, nego se organiziraju povremene izložbe kojima se muzejskoj publici predstavlja fundus Muzeja i relevantna arhitektonska produkcija pojedinih autora ili razdoblja. Bavi se također predstavljanjem suvremenoga arhitektonskoga stvaralaštva i razvijanjem kulture dijaloga unutar arhitektonske struke organizirajući tematske izložbe, tribine i njegujući nakladničku djelatnost. Tako je npr. do 2015. prikupljeno 87 arhivskih fondova arhitekata, sakupljeno 13 000 naslova u muzejskoj knjižnici, održane su 94 izložbe i 45 događanja drugih formata (predavanja, radionice, znanstveni skupovi, okrugli stolovi, seminari, kolokviji, diskusije, predstavljanja knjiga i časopisa, filmski maratoni, performansi, dodjele nagrada, i dr.), izdano je 36 deplijana i 36 kataloga izložbi te 18 knjiga, a ti se brojevi u posljednje doba kontinuirano povećavaju. Odmah nakon osnutka postao je članom Međunarodne konfederacije muzeja arhitekture (ICAM).

Fundus muzeja danas čini oko 18 000 različitih arhivalija: nacrta, crteža, modela, fotografija, dijapozitiva, korespondencije i ostalih dokumenata vezanih uz povijest hrvatske arhitekture. Najveća su dokumentacijska cjelina muzejske zbirke Osobni arhivski fondovi arhitekata, te Arhiv majstorskih radionica za arhitekturu Drage Iblera i Drage Galića, Planoteka projekata, Arhiv arhitektonskih ureda i Arhiv znanstvenih projekata te niz manjih dokumentacijskih skupina. Poseban je naglasak na prikupljanju građe iz razdoblja moderne, odn. od kraja XIX. st. do danas. Među osobnim su arhivskim fondovima arhitekata oni Miroslava Begovića, Bernarda Bernardija, Zdravka Bregovca, Josipa Budaka, Jurja Denzlera, Aleksandra Dragomanovića, Huga Erlicha, Drage Galića, Marijana Haberlea, Radovana Halpera, Lavoslava Horvata, Drage Iblera, Pavla Jušića, Lava Kalde, Đuke Kavurića, Milovana Kovačevića, Viktora Kovačića, Ninoslava Kučana, Andre Mohorovičića, Radovana Nikšića, Budimira Pervana, Josipa Pičmana, Božidara Rašice, Angele Rotkvić, Nevena Šegvića, Franje Zvonimira Tišine, Antuna Ulricha, Ivana Vitića, Ernesta Weissmanna, i dr.