Baumann, Karlo (Zelenika, Crna Gora, 2. II. 1914 – Split, 6. VII. 1954), ronilac i sportski jedriličar.
Diplomirao je 1943. brodogradnju na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Radio je u brodogradilištima Ribarske zadruge na Zavrtnici u Zagrebu (od 1945) i 3. maj u Rijeci (od 1946). Od 1947. u splitskome Brodospasu bavio se ronjenjem, tada djelatnošću u začetcima. Bio je pionir profesionalnoga autonomnog ronjenja u Hrvatskoj te vodio istraživanja i vađenja potopljenih brodova iz jadranskoga podmorja. Bavio se problemima podvodne fiziologije i patologije, i zaštitnim mjerama za sigurno ronjenje te je iz toga područja objavio više članaka i prikaza u listovima i časopisima. Držao je tečajeve ronjenja za koje je pripremio cjelovite programe školovanja. Posebno se istaknuo u spašavanju poplavljenoga rudnika Trepča 1953. Bio je poznati sportski jedriličar. Prve uspjehe postigao je 1934. u Splitu, u jedriličarskome klubu Labud, 1935. pobijedio je u jedriličarskoj regati na Blatnome jezeru, 1946. na jedriličarskome prvenstvu Kvarnera u klasi olimpijskih jola, a u istoj klasi osvojio je dvaput (1951. i 1952) prvenstvo Jugoslavije. Nastupio je na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. i Helsinkiju 1952. Poginuo je pri uobičajenom zaronu u splitskoj luci 1954., a na mjestu nesreće mu je 1955. podignuta spomen-ploča.
D. Frka: Karlo Baumann. Sušačka revija, 12(2004) 46–47, str. 65–71.
S. Suzić: Zastava na pola stijega. Krčki kalendar, 2012., str. 67–71.
O. Fio: BAUMANN, KARLO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 548.