Auer, Bela (Zagreb, 3. X. 1899 – Zagreb, 1. V. 1975), arhitekt, zaslužan za afirmaciju moderne arhitekture u Hrvatskoj.
Diplomirao je arhitekturu 1923. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (danas TU Wien), gdje je također polazio privatni seminar Adolfa Loosa. Radio je u atelijeru Ignjata Fischera 1923–30., potom u vlastitu atelijeru, a 1936–42. u Središnjem uredu za osiguranje radnika u Zagrebu. Od 1946. bio je zaposlen u → Arhitektonskome projektnom zavodu do njegova ukinuća 1951., a zatim je do umirovljenja 1966. vodio Arhitektonsko-projektni biro Auer. Pod utjecajem ideja A. Loosa zastupao je moderna arhitektonska načela. U Zagrebu je projektirao obiteljske kuće (Kleinkind, Vrhovec 6–8, 1927; vlastita kuća Auer, Rokova ulica 13, 1929., jedan od najranijih primjera moderne arhitekture u Zagrebu i Hrvatskoj), stambene višekatnice (Trg Petra Krešimira IV. 7, 1931) te tipske zgrade (Volovčica i Borongaj, oko 1965). Prema njegovim projektima 1936–42. izgrađene su mnoge socijalno-zdravstvene ustanove (Osijek, Dubrovnik, Sarajevo, Celje, Sušak). U poslijeratnom se razdoblju osobito intenzivno bavio industrijskom arhitekturom; za farmaceutsko poduzeće Pliva u Zagrebu projektirao je niz novih pogona (hala redox-elektrolize, 1960–64), vodio je gradnju Tvornice boja i lakova u Skoplju i Svilarskoga kombinata u Titovom Velesu. Bavio se i unutarnjim uređenjem prostora.
A. Laslo: Arhitektonski vodič: Individualno stanovanje u Zagrebu od 1900. do 1940. Arhitektura, 36–37(1983–84) 186–188, str. 120–133.
Z. Barišić Marenić: Dva ostvarenja moderne na hrvatskom jugu. Mjera, 1(2019) 1, str. 40–47.
Ž. Domljan: AUER, BELA. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 263–264.