Bregovac, Zdravko (Dinjevac kraj Đurđevca, 4. III. 1924 – Rijeka, 8. II. 1998), arhitekt, jedan od ključnih arhitekata u području projektiranja turističke arhitekture, osobito na jadranskoj obali. Diplomirao je 1949. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Nakon završetka studija radio je u Centralnom birou za projektiranje u Rijeci, potom 1952–59. kao samostalni arhitekt u Zagrebu, gdje je sudjelovao u radu likovne grupe → Exat 51. Od 1959. radio je u → Građevno projektnom zavodu u Rijeci, a od 1961. vodio je vlastiti arhitektonski biro Opatija-projekt, posvetivši se isključivo turističkoj arhitekturi. Od 1970. predavao je na Hotelijerskom fakultetu (danas Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu) u Opatiji, a od 1980. i na poslijediplomskome studiju Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu.
U razdoblju 1952–59. bavio se pretežno projektiranjem i izvedbom interijera i izložbenih paviljona, među kojima se ističu austrijski i turistički paviljon na Zagrebačkom velesajmu te jugoslavenski paviljoni u Chicagu, Helsinkiju i Beču. S → Vjenceslavom Richterom na natječajima za Muzej grada Beograda (1954) i Arheološki muzej u Alepu u Siriji (1956) dobio je prvu nagradu. Tijekom 1950-ih za zagrebačku tvornicu → Jadran (sv. 2) oblikovao je namještaj za proizvodnju. U projektiranju turističke arhitekture, trajno privržen zasadama funkcionalizma i racionalizma, osebujnim i maštovitim izrazom povezivao je suvremena arhitektonska rješenja s pejzažnim i povijesnim obilježjima ambijenta. Među turističkom arhitekturom ističu se: hotelska naselja St. Andrea (1963), Girandella (1969) i Maslinica (1970) u Rapcu, hoteli Helios (1960) i Bellevue (1966) u Malom Lošinju, Bellevue (1963) i Jezero (1970) na Plitvičkim jezerima, Lanterna (1966), Fortuna (1971) i Apolo (1971) u Rapcu, Ambasador (1966) i Pariz (1971) u Opatiji, Golf na Bledu (1969), Marina u Mošćeničkoj Dragi (1970), Novi Park (1970) i Barbara (1970) u Zadru, Eva na Rabu (1971., s D. Turatom), Bar u Baru (1982), te moteli Borje u Korenici (1975), Plitvice uz Maslenički most (1984), Plitvice u Lučkom kraj Zagreba (1986., s I. Pitešom), i dr. Autor je urbanističkih rješenja za turistička naselja: Opatija – Lovran, Suha Punta na Rabu, Vrh Ike iznad Lovrana. Bio je glavni urednik časopisa → Arhitektura (1956–59). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, među ostalima nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« (1989) i »Vladimir Nazor« (1989).
S. Sekulić-Gvozdanović: Tri realizacije arhitekta Bregovca. Čovjek i prostor, 18(1971) 219, str. 10–15.
Ž. Čorak: Stil i karakter suvremenih zahvata u jadranski prostor. Život umjetnosti, (1973) 19–20, str. 42–45, 51.
I. Nikšić Olujić: Zdravko Bregovac. Arhiv arhitekta. Architect’s archives. Zagreb, 2015.
Ž. Domljan: BREGOVAC, ZDRAVKO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 2, 1989., str. 292–293.
Jadran d. d. TMN
Nagrada »Vladimir Nazor«