Holcim (Hrvatska) d. o. o., poduzeće za proizvodnju građevnog materijala sa sjedištem u Koromačnu osnovano 1926. kao Tvornica portlandskoga cementa S. P. E. M. A. Dio je Holcim grupe sjedište koje je u Zugu u Švicarskoj.

Tvornica portlandskoga cementa S. P. E. M. A. (talijanski Fabbrica cemento Portland della soc. SPEMA) u Koromačnu bila je najstarija tvornica u Labinštini. Osnovalo ju je društvo sicilijanskih industrijalaca S. P. E. M. A. (Società Portland e Marna Albona), odn. poduzetnik Antonino Conigliaro Basso. Dvije godine nakon puštanja u rad tvornica je isporučila 28 000 t portlandskoga cementa (1928), nakon deset godina dosegnula je kapacitet od 60 000 t na godinu, a 1931. imala je približno 250 radnika. Uz cementaru, koja se nalazila neposredno uz morsku obalu, izgrađeno je i radničko naselje Valmazzinghi nazvano po admiralu Francescu Mazzinghiju, koji je od 1919. do umirovljenja upravljao svim lučkim upravama na području Julijske krajine i rukovodio projektiranjem i izgradnjom lučkoga sustava u Koromačnu. Naselje je koncipirano kao zaokružena urbana cjelina, a jedan je od prvih primjera planiranih industrijskih gradića na području Labinštine, prethodeći izgradnji Raše i Podlabina.

Nakon kapitulacije Italije 1943. proizvodnja u tvornici ugasila se, a obnovljena je nakon II. svj. rata kada cement uz raški ugljen postaje važna strateška sirovina u obnovi zemlje i poslijeratnog gospodarstva. Tvornica je 1980. postala dijelom SOUR-a Istarske tvornice cementa i hidratiziranog vapna s cementarom u Puli (→ Calucem) i tvornicom vapna u Most-Raši. Početkom 1990-ih prešla je u vlasništvo švicarskog poduzeća Société Suisse de Ciment Portland S. A., potom u Holderbank i naposljetku u sastav međunarodnoga poduzeća Holcim (1992) pod nazivom Tvornica cementa Koromačno d. d. Dioničko društvo preoblikovano je u društvo s ograničenom odgovornošću 2001., a poduzeće je 2003. promijenilo naziv u Holcim (Hrvatska) d. o. o. Od 2016. tvornica je dio LafargeHolcim grupe nastale spajanjem dvaju vodećih poduzeća u području građevnog materijala Lafargea i Holcima, a grupa 2001. mijenja naziv u Holcim grupa. Holcim grupa zapošljava oko 115 000 radnika u više od 90 zemalja u približno 2500 tvornica.

Nakon 2000. poduzeće Holcim (Hrvatska) ušlo je u poslovni segment betona; kupilo je betonare u Lučkom, Zaboku i Karlovcu (2001), Donjoj Bistri i Klani (2003), a 2002. pripojilo poduzeće Korobeton iz Sesveta. Betonaru u Kukuljanovu poduzeće je izgradilo 2005., a 2007. kupilo je tvornicu betona u Plovaniji. Godine 2006. ušlo je u novi poslovni segment agregata (pijesak i šljunak) kupnjom kamenoloma Očura koji postoji od 1932. i prethodno je poslovao u okviru → Industrije građevnog materijala Lepoglava, pa poduzeće IGM kamenolom Očura mijenja naziv u Holcim mineralni agregati (sa sjedištem u Lepoglavi). Poduzeće Agis iz Zagreba 2004. postalo je dio Holcim grupe (preimenovano 2006. u Ecorec, a od 2016. posluje pod nazivom Geocycle Hrvatska). Holcim (Hrvatska) je 2008. pripojio poduzeća Učka kamen i Učka mineral iz Nedešćine (zajedničkog naziva Holcim mineralni agregati Šumber kojemu je pripojeno poduzeće Holcim mineralni agregati iz Buja), potom poduzeće TransPlus iz Koromačna (2011), Readymix Croatia iz Koromačna (2019), Beton Zdrug iz Polače, te Betaplast iz Totovca i Resnik-beton iz Sesveta (2022). Poduzeće posjeduje 30% udjela u povezanom društvu za poslove posredovanja u cementnoj i srodnim industrijama Incema iz Zagreba. Holcim (Hrvatska) s povezanim društvima zapošljava približno 360 radnika (2022).







Holcim se bavi proizvodnjom → cementa i agregata (drobljeni → kamen, → pijesak i šljunak), transportnoga → betona i → asfalta. Posluje i u području zamjenskih goriva i sirovina te prijevoza. Tvornica cementa nalazi se u Koromačnu, agregat (drobljeni kamen) se proizvodi u kamenolomima u Plovaniji, Šumberu, Vranji i Očuri, šljunak u šljunčari Totovec, beton u betonarama na lokacijama Kukuljanovo, Karlovac, Vranja, Lučko i Totovec, a terminali za cement su u Jastrebarskom i Zadru. Laboratorij za beton i agregate u Koromačnu zasebna je poslovna jedinica koja se bavi ispitivanjem građevnih proizvoda u području agregata, svježega i očvrsloga betona. Tvornica u Koromačnu ima kapacitet 900 000 t cementa i 520 000 t klinkera na godinu. Sastoji se od linije za proizvodnju cementa, prostora za skladištenje i rukovanje sirovinama, proizvodima i drugim tvarima, lučkoga terminala s pretovarnim uređajima za pristajanje srednje velikih brodova te pratećih objekata i instalacija. Instalirani kapacitet postrojenja iznosi 1650 t klinkera na dan. Osnovne sirovine koje se rabe za proizvodnju cementa su lapor i vapnenac iz kamenoloma u Koromačnu za koji Holcim (Hrvatska) ima koncesiju do 2045.













Poduzeće proizvodi cement prilagođen za zidanje, žbukanje i betoniranje, za zahtjevne konstrukcije i visoku nosivost te razvija inovativne cemente prilagođene za masivne betonske konstrukcije. Osim standardnih vrsta betona proizvode i specijalne betone (mikroarmirani beton, pjenobeton, samozbijajući beton, propusni beton, valjani beton, betoni za posebne uvjete izloženosti okoline). Poduzeće se bavi i ispitivanjem propusnosti betona te izradbom posebnih receptura betona za primjenu u 3D ispisu u građevinskom sektoru. Osim cementa i betona, poduzeće proizvodi tehničko-građevni kamen i industrijske mineralne sirovine za uporabu u građevinarstvu, cestogradnji, kemijskoj industriji, poljoprivredi i staklarskoj industriji. Pojedini agregati odlikuju se jedinstvenim kemijskim sastavom pa su stoga pogodni kao sirovina u industriji stakla. Osim za uporabu u građevinarstvu, proizvodnja agregata važna je za poljoprivredu i industriju. Holcim proizvodi prah i granule koji su izvor kalcija i magnezija za kalcizaciju i povećanje plodnosti kiseloga tla. Također proizvodi granule od vapnenca bogatog kalcitnim kristalima koje se rabe za hranidbu životinja (goveda, svinja, peradi i dr.).

Hidroelektra, građevinsko poduzeće osnovano 1946. u Zagrebu. Do kraja 1950-ih izvodilo je isključivo hidroelektrane, a 1960–70. širilo je specijalnosti na ostala područja gradnje poput izgradnje cesta, tunela, objekata u gospodarstvu i visokogradnje. Prvi stručni kadar poduzeća činila je skupina za projektiranje hidroelektrana koja je iz Elektrotehničkog poduzeća Hrvatske (ELPOH; → Elektroprojekt) 1946. prešla u Hidroelektru i izradila generalni projekt za izgradnju → hidroenergetskoga sustava Vinodol. Osim HE Vinodol (Nikola Tesla), Hidroelektra je izvela velik broj značajnih objekata u koje spadaju hidrocentrale (Ozalj, Zavrelje, Gojak, Split, Senj, Rijeka i Orlovac), termoelektrane (Sisak, Zagreb II, Plomin), industrijska postrojenja i visokogradnja (OKI Zagreb, → DIOKI sv. 2; rafinerija Urinj; Kemijski kombinat Zagreb, → Chromos sv. 2; Velesajam Zagreb itd.), vodogradnje (Livanjsko polje, nasipi uz Savu i Unu, kanal Kupa–Kupa, Lonjsko polje, vodovodi Bakar, Rijeka, Kraljevica, Zagreb itd.), veći broj cesta, željezničkih pruga i mostova (Jankomirski most), aerodrom na Krku itd. Godine 1953. je u okviru Tehničkoga odjela osnovan projektni odjel, koji se poslije razvio u odjel pripreme rada. Pri građenju hidrotehničkih tunela rabljene su suvremene metode, a sve oplate i ostala oprema rađene su prema vlastitim projektima.

Novo razdoblje razvoja poduzeća počelo je 1970. izgradnjom prve autoceste u RH između Zagreba i Karlovca. Nakon kratkotrajnoga zatišja, potkraj 1970-ih se ponovno ulagalo u cestogradnju, i to više nego ikada te su se gradile zagrebačka obilaznica, autocesta Ivanja Reka–Lipovljani, dovršavao se tunel Učka s cestom od Matulja do Lipovljana. U doba izgradnje tunela Učka (1976−81) poduzeće je bilo najveće na području Jugoslavije s približno 10 000 radnika raspoređenih u dvije radne organizacije: Hidroelektra – građenje i Hidroelektra – industrija građevnog materijala. Početkom 1980-ih Hidroelektra je izgradila prvi most od prednapetog betona preko Save u Zagrebu (Jadranski most), dvojni vijadukt Svilno na autocesti Oštrovica–Kikovica, Krčki most, nadvožnjak preko Selske ceste i podvožnjak ispod Avenije Hrvatske bratske zajednice u Zagrebu (oba je mosta projektirao → Inženjerski projektni zavod). Godine 1980. poduzeće je gradilo most preko Save kraj Siska uz naselje Crnac. Godine 1982–83. završena je poluautocesta Kikovica–Oštrovica na kojoj je izgrađeno pet vijadukata ukupne duljine 1343 m. Hidroelektra je 1980-ih u Alžiru izgradila nekoliko željezničkih nadvožnjaka, pješačkih mostova i akvedukata od prednapetoga betona. Gradila je i u Njemačkoj, Maleziji, Ukrajini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Rusiji i dr.

Nakon 1990. u Hrvatskoj se snažno ubrzala izgradnja cesta pa tako i mostova. Na cesti Solin–Klis Hidroelektra je izgradila četiri vijadukta od kojih je najveći Jamani. Izgradnjom buduće autoceste Rijeka–Trst, odn. priključka ceste Matulji–tunel Učka–Lupoglav, izvela je vijadukte Klesarija, Šmogori i Živica. Poduzeće je potkraj 1991. imalo 4532 zaposlenika, od čega 460 u inozemstvu. Za Domovinskoga rata se izgradnja prometnica znatno usporila, ali radovi ipak nisu bili obustavljeni. Gradila se obilaznica oko Splita, potez autoceste Karlovac–Rijeka od Oštrovice do Vrata u Gorskome kotaru, a 1993. počeli su radovi na obilaznici Pazina odnosno cesti Cerovlje–Rogovići, potom se na autocesti Karlovac–Rijeka gradio vijadukt Hreljin. Nakon pretvorbe 1993., društvo Hidroelektra d. d. osnovalo je poduzeće Hidroelektra –  Niskogradnja (1994) sa sjedištem u Zagrebu kao sljednika negdašnje tradicije te potpuno neovisno poduzeće Hidroelektra – Projekt (1995). Stečajni postupak Hidroelektra – Niskogradnje pokrenut je 1997., a 2015. preuzeo ju je rusko-hrvatski poduzetnik Sergej Gljadelkin. Poduzeće je od 2016. izvodilo rekonstrukciju postojećega i izgradnju novoga drugog kolosijeka željezničke pruge Dugo Selo–Križevci. Poduzeće je 2017. preuzelo austrijsko poduzeće Avenue Osteuropa, a potom Hidroelektra mehanizacija, no i ono je od 2019. u stečaju.

gravimetrija → fizikalna geodezija