Cota, Frane (Knin, 29. IX. 1898 – Zagreb, 19. I. 1951), arhitekt i kipar, predstavnik funkcionalizma u arhitekturi.

Diplomirao je kiparstvo 1924. na Akademiji likovnih umjetnosti (Akademie der bildenden Künste) u Beču i arhitekturu 1929. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. U Zagrebu je 1930–32. radio u arhitektonskom atelijeru → Ignjata Fischera, potom je do 1936. vodio atelijer sa → Zvonimirom Požgajem. Godine 1937–41. vodio je samostalni atelijer u Zagrebu. Bio je honorarni predavač modeliranja i arhitektonskoga crtanja na Tehničkome fakultetu (1933–51; s prekidima) te predavač (od 1938) i profesor crtanja (od 1941) na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Zastupao je načela modernizma s naglaskom na funkcionalističkim prostornim rješenjima. Projektirao je i podignuo u Zagrebu više stambenih zgrada (među ostalima u Zvonimirovoj ulici 19, 1932), Hrvatski liječnički dom u Šubićevoj 9 (1934., sa Z. Požgajem), vile Botteri na Tuškancu 54A (1932., sa Z. Požgajem), Deutsch u Vončininoj 20 (1937) i Lakatoš na Zelengaju 19 (1937), a u Splitu stambenu zgradu Marangunić na uglu ulica Čajkovskoga 5 i Zrinsko-frankopanske (1940). Podjednako uspješan bio je i u području kiparstva, isprva pod utjecajem bečke secesije i Ivana Meštrovića, potom se osamostalio i priklonio realizmu. Njegov kiparski opus obuhvaća portrete, aktove, figure, spomeničke kompozicije te velik broj reljefa, medalja i plaketa.