Dešković, Antun (Pučišća na Braču, 19. V. 1856 – Beograd, ?), industrijski projektant i poduzetnik, začetnik hidroenergetike u Hrvatskoj.

Bio je promicatelj ideje o razvoju industrije u Dalmaciji i iskorištavanju njezina gospodarskog i prirodnog bogatstva, posebice ruda i vodnoga potencijala. Nakon višegodišnjeg boravka u zemljama zapadne Europe, vratio se u Dalmaciju. Nakon bavljenja rudarskim istraživanjima 1898. je uz potporu austrijskog kapitala zatražio koncesiju za podizanje hidrocentrale na rijeci Cetini, a potom za gradnju tvornice karbida i cijanamida u Dugome Ratu kraj Omiša. Zaslužan je za osnivanje austrijsko-talijanskoga dioničkog društva naziva Društvo za iskorištavanje vodenih energija Dalmacije (Società anonima per l’utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia – SUFID; → Tvornica karbida i ferolegura Dalmacija – Dugi Rat) koje je od austrijske uprave dobivalo pravo na iskorištavanje vodnih snaga u Dalmaciji. Radio je i na projektu gradnje hidroelektrane Jablanica na Neretvi.

Početkom XX. st. istraživao je slabo poznata crnogorska rudna, šumska i hidrografska bogatstva i potencijale. Oko 1900. crnogorski knez (poslije kralj) Nikola I. pozvao ga je u Crnu Goru da prouči mogućnosti rudnog i industrijskog iskorištavanja toga područja. Projektirao je gradnju barske luke, uskotračnu željezničku prugu od Nikšića do Bara, iskorištavanje crnogorskih šuma te vodne snage rijeka Pive i Tare. Dobio je koncesiju za gradnju hidroelektrane na rijeci Morači 1911. i za iskorištavanje željezne rude u Sozini u Crnoj Gori. Projektirao je i prvu hidroelektranu u Dravskoj dolini, zapadno od Maribora, izgrađenu oko 1920. i pokrenuo iskorištavanje boksita kraj Omiša te žive u Sutomoru u Crnogorskom primorju.