Felbinger, Bartol (Cheb, Češka, 15. IX. 1785 – Zagreb, 17. II. 1871), graditelj, jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatske arhitekture klasicizma.

Graditeljski obrt vjerojatno je izučio u rodnome gradu. U Beču je od 1803. radio kod zidarskoga majstora Franza Wipplingera, kao zidarski palir 1806–08. kod kipara F. A. von Zaunera, te je potom kratko bio crtač glavnoga graditelja pri Dvorskoj upravi Laxenburga. U Zagreb se doselio 1809., u građevinski ceh primljen je prije 1811.

U zagrebačku arhitekturu prenio je suvremena stilska kretanja bečkoga klasicizma. Izgradio je raskošnu dvokatnicu Demetrović (Dömötörffy) u Radićevoj ulici 32 (1814–15) sa skladišnom zgradom (oko 1828), jednokatnicu Muggendorfer u Basaričekovoj 3 (1816), pregradio vlastitu kuću u Radićevoj 70 (1820–24) i kuću Leitner u Kamenitoj 9 (1823), oblikovavši sjeverno pročelje s četiri dorska kanelirana polustupa te trabeacijom i atikom, kuću Domin u Habdelićevoj 2 (1822–23), nadogradio ljetnikovac kanonika (biskupa) Aleksandra Alagovića na Novoj vesi 86 (1823–24) i dvokatnicu Kordan na uglu Mesničke 49 i Visoke ulice (1826).







Sagradio je jednokatnicu Srpske pravoslavne crkvene općine u Ilici 7 (1822., nadogradio i preoblikovao J. Jambrišak 1872) te produljio zgradu grkokatoličkoga sjemeništa u Ćirilometodskoj 1 (1827–28) i uz nju izveo kapelu sv. Bazilija s klasicistički oblikovanim pročeljem sa zabatom (pregradio H. Bollé 1885–86). Na južnoj strani Jelačićeva trga izgradio je 1827. monumentalne dvokatnice, vlastitu te trgovca P. Hatza (srušena 1925). Vjerojatno je radio na proširenju palače Magdalenić-Drašković u Demetrovoj 7 s monumentalnim portikom s jonskim polustupovima (1830–31), gradnji palače Franje Draškovića na uglu Opatičke 29 i Demetrove 17 (1835., danas Državni arhiv u Zagrebu) i palače Karla Draškovića u Opatičkoj 18 (1838., poslije pregrađeno u Narodni dom). Izgradio je školsku zgradu u Opatičkoj 22 (1839) i vodio gradnju Hotela Pruckner u Ilici 44 (1844., pročelje dogradio K. Waidmann 1886). Na temelju stilskih karakteristika pripisuju mu se kuće Štajdaher (1824) i Bedeković (1826–29) u Opatičkoj 16 i 23, kuća u Demetrovoj 9 (1832), palače Drašković na Ilirskome trgu 6 (1834) i u Vlaškoj 40 (1826–29) te Jelačić na Markovićevu trgu 1 (1826), kuće Demetrović (Dömötörffy) u Ilici 10 (1824–29), Demeter na Jelačićevu trgu 2 (oko 1829), Keglević na uglu Ilice 39 i Frankopanske 1 (1830., poslije nadograđena) te Ferić na Markovu trgu 4 (1830., nadograđena 1860), dok je autorstvo dvorca Januševec u Prigorju Brdovečkom (1830) dvojbeno.













U klasicističkim je oblicima načinio projekte za svečanu dekoraciju u povodu posjeta cara Franje I. i carice Karoline Zagrebu (1818). Bavio se i uređivanjem vrtova (vrt uz vlastitu kuću u Radićevoj, vrt Dömötörffy u Ilici 10, oko 1830). U Đakovu je za biskupa Mirka Karla Raffaya izradio dvije varijante nacrta za katedralu (1817. i 1819., neizvedeno), izveo dogradnju franjevačkoga samostana u zgradu sjemeništa (1817–21) i južnoga krila biskupske rezidencije te, prema vlastitu projektu iz 1816. za kapelu Svetog Duha u Zagrebu, obnovio župnu crkvu. U Križevcima je radio na pregradnji crkve i rezidencije grkokatoličkih biskupa (1817–30), u Varaždinskim Toplicama na povećanju svratišta (1820), u Samoboru izveo zgradu Općinske vijećnice (magistrata) na Tomislavovu trgu 5 (1826–30), u Glini župnu crkvu (1824–27), u Karlovcu palaču Drašković u Radićevoj 15 (1828) te u Sisku projektirao zgradu svratišta, tzv. Veliki kaptol (1830., danas sjedište Sisačke biskupije). Graditeljstvom se bavio i njegov sin Adolf (1822–1885).





