Waidmann, Kuno (Tigerfeld, Njemačka, 8. III. 1845 – Graz, 4. X. 1921), arhitekt, predstavnik historicističkoga arhitektonskog izraza, istaknuo se posebice arhitekturom zdravstvene i javne namjene.

U Stuttgartu je 1868. završio arhitektonski odjel Politehnike (Königliche Polytechnischen Schule). Od 1871. službovao je pri Kraljevskim državnim željeznicama na gradnji pruge Szombathely–Győr, a od 1875. je u Klagenfurtu radio kao građevinski poduzetnik. U Zagrebu se nastanio potkraj 1870-ih tijekom gradnje Zavoda za umobolne Stenjevec (1877–79; danas Klinika za psihijatriju Vrapče). Ondje je djelovao do 1906., kada se preselio u Graz. Bio je potpredsjednik → Kluba inižinira i arhitekta 1894–97.







Isprva je surađivao s → Hermanom Bolléom (Komercijalna banka u Ilici 20, 1880; vila Živković u Jurjevskoj 27, 1880–83; evangelička crkva i općina na uglu Gundulićeve i Hebrangove ulice, 1881–84), potom je projektirao stambene i stambeno-poslovne zgrade unijevši u zagrebačku arhitekturu dekorativne elemente njemačke renesanse i fasadnu opeku kao građevni materijal. Među ostalim izgradio je kuće Arnold (1880–82) i Priester (1885–86; drugi kat nadograđen 1923) u Gajevoj 22 i 20, Weller u Đorđićevoj 10 (1885) s frizom na pročelju izvedenim u tehnici sgrafitto, vlastitu kuću na Deželićevu prilazu 4 (1886–87) te raskošno oblikovane kuće Varga u Ilici 34–36 (1887) i Gavella na Jelačićevu trgu 6 (1889). Zauzimao se za podizanje naselja vila na Josipovcu (danas Ulica I. G. Kovačića) gdje je izgradio niz slikovitih ljetnikovaca (Lobmayer, 1889., srušen; vlastiti na broju 17, 1893), primjenjujući u drvenim i slikanim detaljima stilizirane oblike narodnih ornamenata. Podigao je i ljetnikovac Miletić u Jurjevskoj 29 (1892). Izveo je pregradnju palače Buratti na Katarininu trgu 6 (1881–83; danas palača Dverce) te izgradio hotel Grand Lavoslava Schwartza u Ilici 6 (1890). Od kraja 1880-ih projektirao je i javne zgrade. Izveo je Gradsku obospolnu pučku školu u Krajiškoj 9 (s M. Pilarom, 1889., nadogradnja drugoga kata 1922. J. Seifert i K. Wajda; danas Osnovna škola Petra Zrinskoga), monumentalne poslovno-stambene uglovnice Društva sv. Jeronima na uglu Tomislavova trga 22 i Trenkove 1 (1890–91) te Narodnih novina na uglu Frankopanske 26 i Deželićeva prilaza 2 u stilu visoke renesanse s ugaonom kupolom (1891., danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža), zgrade Zemaljske naklade školskih knjiga i Ženske stručne škole na Rooseveltovu trgu 6 (1893., drugi kat nadograđen 1922; danas Biološki odsjek Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta) i Katoličkoga djetičkog društva na Britanskom trgu 10 (1897) te skladnu jednokatnicu Zavoda za proizvodnju animalnih cjepiva u Gundulićevoj 57 (1895–96). Izveo je nadogradnju drugoga kata i preoblikovanje pročelja Nadbiskupskoga orfanotrofija u Vlaškoj 38 (1894–95). Sudjelovao je na natječaju za izgradnju kompleksa školskih zgrada na Rooseveltovu trgu (1893–94) te vodio gradnju zgrade Kraljevske velike gimnazije, Realke i Trgovačke škole biroa Ludwig & Hülssner (1894–95; danas Muzej Mimara). Izrađivao je i nacrte za radove u umjetničkom obrtu (vrata od kovanog željeza glavnoga portala bolnice u Vrapču, izveo Đ. Hamel; ulazna vrata palače Vraniczany, izveo A. Mesić). Projektirao je i industrijske zgrade (Tvornica cikorije Hinka Francka sinovi u Vodovodnoj ulici 20, 1892–1905). Osobito se istaknuo kao stručnjak u gradnji bolničkih zgrada primjenjujući paviljonski tip (Šibenik, 1880–83; Zadar, 1884–86, Bolnica milosrdnih sestara u Zagrebu, 1893–94) ili gradeći jedinstvene zgrade (Dubrovnik, 1886–87). Gradio je i sudjelovao u natječajima za izgradnju bolnica u Judenburgu, Ljubljani, Trstu, Gorici, Odessi, Klagenfurtu i dr.





