Gotovac, Frano (Split, 31. VIII. 1928 – Split, 21. I. 1990), arhitekt, jedan od najistaknutijih predstavnika splitske arhitekture 1960-ih i 1970-ih.

Diplomirao je 1953. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Nakon diplome radio je u → Arhitektonskom projektnom zavodu Plan u Zagrebu (1953–54), potom je djelovao u Splitu kao projektant u nekoliko biroa (Elektrodalmacija, 1955–56; Urbanistički biro 1957–58; Građevinsko poduzeće Lavčević, 1958–59; Projektant, 1959–60., 1964–67; Urbanistički zavod kotara Split, 1960–64). Od 1968. radio je u Omišu u Građevinskom poduzeću Izvođač, a 1970–87. bio je direktor projektnoga biroa → Konstruktor u Splitu. Pri kraju života bio je zaposlen kao kolumnist u dnevniku Slobodnoj Dalmaciji.

Tijekom profesionalne karijere osim arhitekturom bavio se i urbanizmom, te oblikovanjem interijera. Pripadao je zagrebačkoj internacionalnoj školi arhitekture. Njegove projekte, posebice stambene i javne zgrade ponajviše na prostoru Splita i Omiša, obilježavaju jednostavan volumen i primjena suvremenih materijala. Neke od značajnijih realizacija javne namjene su: školska poliklinika na Trgu Hrvatske bratske zajednice bb (1961), srednja ekonomska škola u Vukovarskoj ulici 37 (1962), crkva sv. Obitelji i samostan sv. Josipa u Sukoišanskoj 8 (1969) – sve u Splitu, te robna kuća Dalma na Punti u Omišu (1969). Među stambenom arhitekturom ističu se: u Splitu dvije zgrade tzv. Kineski zidovi u Rendićevoj 14–26 (1970) i Plančićevoj 2–14 (1970), stambena zgrada u Karamanovoj 1–11 (1971), tzv. Krstarica u Boškovićevoj 6–16 (1971), stambeno-poslovna zgrada u Pojišanskoj 7–11 (1971), tri stambena nebodera u Karamanovoj 4–8 (1972; 1979), u Podstrani obiteljska kuća Pederin u Poljičkih knezova 3 (1973), u Omišu obiteljske kuće u nizu uz Cetinu (1973) i zgrada u Nazorovoj na Punti (1975). Izveo je i tri hotelska paviljona u uvali Banj u Supetru na Braču (1965–67) te spomen-dom u Marušićima (1983–87).







Sudjelovao je na natječaju za urbanističko rješenje područja Špinut-Poljud (1963), gdje je njegov projekt osvojio prvu nagradu. Također je osmislio arhitektonsko-urbanističko rješenje za sportsko-rekreacijsku zonu Špinut-Poljud sa stadionom Nogometnoga kluba Hajduk (1975). Bio je prvi predsjednik obnovljenoga → Društva arhitekata Splita (1988–90). Objavio je mnogobrojne tekstove arhitektonske i urbanističke tematike u publikacijama Čovjek i prostor, Hortikultura, Večernji list, Novi list i dr., čime se uvrstio među ključne protagoniste moderne arhitektonske kritike u Hrvatskoj. Članci su mu posmrtno skupljeni i izdani u knjizi Izazov prostora (1995). – Okušao se i kao scenarist i crtač stripova.