Havliček, Jaroslav (Garešnica, 1. X. 1879 – Zagreb, 20. III. 1950), strojarski inženjer, stručnjak za energetiku i jedan od utemeljitelja Tehničke visoke škole u Zagrebu.

Diplomirao je 1901. na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu (ETH Zürich), gdje je doktorirao 1908. disertacijom Untersuchung der Leistungsschwankungen bei elektrisch angetriebenen Kompressoren. Radio je u tvornicama Vereinigte Elektrische Werke u Dresdenu (1901), Siemens-Schuckertwerke u Beču (1901–05) i potom do 1940. kao inženjer, predstojnik strojarskog odjela i naposljetku kao tehnički ravnatelj ugljenokopa Witkowitzer Bergbau und Eisenhüttengewerkschaft u Moravskoj Ostravi (danas Ostrava), gdje je projektirao, gradio i stavljao u pogon te samostalno održavao sve strojarske i elektromehaničke uređaje. Godine 1919. bio je imenovan jednim od prva tri profesora Tehničke visoke škole (→ Tehnički fakultet; sv. 4) u Zagrebu i do 1921. sudjelovao je u njezinu organiziranju. Nakon umirovljenja 1940. vratio se u Zagreb i postao redoviti profesor Tehničkoga fakulteta. Predavao je kolegije Parni kotlovi i Rudarsko strojarstvo.

Poznata su njegova istraživanja o fizikalnim svojstvima vode i pare pri 400 bara i 550 °C pregrijanja, pokusi o trenju zraka i koša u oknu kod rudarskih izvoznica, regulacija rada turbokompresora i izgradnja električne centrale kapaciteta 60 MW s parnim pogonom pri 130 bara i 500 °C u Moravskoj Ostravi, što je predstavljalo preokret u gradnji velikih energetskih postrojenja. Ugledni američki časopis Applied Mechanics Review što ga objavljuje Američka udruga strojarskih inženjera (The American Society of Mechanical Engineers) proglasio ga je jednim od deset najvažnijih stručnjaka u povijesti u području energetike. Autor je knjige Rudarsko strojarstvo (1950). Bio je član Tehničke akademije u Pragu.