Kovačević, Josip (Oriovac, 7. X. 1910 – Zagreb, 28. X. 1980), agronom, stručnjak za poljoprivrednu fitocenologiju.

Diplomirao je agronomiju na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu (→ Agronomski fakultet) u Zagrebu 1935., gdje je 1945. doktorirao disertacijom Prinosi poznavanju sjemenki i plodova u naturalnom sjemenju crvene djeteline Hrvatsko-slavonskog međurječja. Nakon završenoga studija radio je na Poljoprivrednom dobru → Belje, Agrobotaničkom odsjeku Poljoprivredne ogledne i kontrolne stanice u Zagrebu (1937–41) i Osijeku (1941–42), u Zavodu za botaniku Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (1942–45; 1946–47), Saveznome zavodu za proizvodnju i oplemenjivanje bilja u Zemunu (1947–49), Laboratoriju za sjemensku kontrolu (1949–52) i Zavodu za agroekologiju (1952–62) u Zagrebu, gdje je 1960. izabran za višega znanstvenoga suradnika. Od 1962. do umirovljenja 1980. radio je u Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja Poljoprivrednoga fakulteta u Zagrebu, od 1971. kao redoviti profesor poljoprivredne fitocenologije.

Prvi se u nas počeo baviti herbologijom. Proučavao je sjeme i njegove primjese te rasijavanje sjemena u prirodi, a provodio je i fitocenološka istraživanja korovne i livadne vegetacije. Autor je metode za procjenu podrijetla sjemena crvene djeteline te metode (s K. Šoštarićem Pisačićem) za utvrđivanje kvalitete i vrijednosti travnjaka i djetelišta. Autor i suautor je mnogih knjiga i udžbenika, među kojima su Fitocenologija travnjaka (1963), Travnjačka flora i njena poljoprivredna vrijednost (s K. Šoštarićem Pisačićem, 1968), Poljoprivredna fitocenologija (1971). Bio je suradnik Poljoprivredne enciklopedije LZ-a. Pokrenuo je i bio glavni urednik časopisa Fragmenta herbologica Croatica (1971–78), te glavni urednik časopisa → Agriculturae conspectus scientificus (1975–78). Bio je član mnogih stručnih društava te predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (1971–77).