Kovačević, Milovan (Koprivnica, 10. VII. 1905 – Zagreb, 29. VII. 1946), arhitekt, predstavnik modernih nazora u arhitekturi između dvaju svjetskih ratova.

Studirao je arhitekturu 1925–27. na Češkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu (ČVUT v Praze), potom na → Tehničkom fakultetu u Zagrebu (sv. 4), gdje je 1929. diplomirao. Isprva je radio u zagrebačkim arhitektonskim atelijerima → Ignjata Fischera (1928–30) i → Ede Šena (1930–32), a 1932. osnovao je vlastiti atelijer. Godine 1935. imenovan je asistentom na Katedri za graditeljstvo Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, što je ostao do uhićenja 1943. zbog suradnje s Crvenom pomoći. Izmaknuvši pogubljenju, iste godine pridružio se partizanima. Nakon rata 1945. raspoređen je u Ministarstvo građevina NR Hrvatske, gdje je do smrti djelovao pri Oblasnom odboru za Dalmaciju u Šibeniku i Zadru.

S Fischerom je projektirao i izveo stambeno-poslovnu zgradu Deutsch u Preradovićevoj ulici 5 (1928–29), a sa Šenom stambeni blok JAZU na Trgu žrtava fašizma 10–13 (1930–33., poslije je ondje bio Studentski dom Ivan Meštrović) i prvu fazu Tehničkoga fakulteta u Kačićevoj 26 (1937–40., danas Arhitektonski, Građevinski i Geodetski fakultet), sve u Zagrebu. U duhu zagrebačke moderne arhitekture je samostalno realizirao stambene zgrade Mihun u Klaićevoj 60–62 (1931–32) i Stojsavljević u Petrinjskoj 47 (1937–38), kao i više obiteljskih kuća, među ostalima Švertasek u Schrottovoj 23 (1938–39), Kamenarović u Rockefellerovoj 33 (1938–39), Nemet na Goljaku 48 (1940–41). Njegovi su natječajni radovi također važan doprinos razvoju hrvatske moderne arhitekture (Hrvatski dom u Osijeku, s J. Pičmanom, 1928; Banovinska palača u Splitu, 1930; regulacija Jelačićeva trga u Zagrebu, 1930; Hrvatski dom na Sušaku, 1934). Izveo je studije regulacije spaljenih naselja Gradac i Bilice kraj Šibenika (1945), te regulacije Zadra (1945., s B. Rašicom i Z. Strižićem).





