Krajcar, Josip (Žagrići kraj Žminja, 19. X. 1927 – Pula, 13. XII. 2020), metalurški inženjer, stručnjak za proizvodnju sirovoga čelika.

Diplomirao je 1954. na Metalurškom odsjeku Tehničkoga fakulteta te doktorirao 1979. disertacijom Prilog rješavanju usmjeravanja poroznosti kontinuirano lijevanih čeličnih poluproizvoda na Fakultetu za prirodoslovlje i tehnologiju u Ljubljani. Od 1955. bio je zaposlen u skopskom poduzeću Rudnici i železarnica, od 1957. u Željezari Zenica, 1957−61. kao nastavnik u Srednjoj tehničkoj školi te od 1962. kao predavač na novoosnovanome Metalurškome fakultetu u Zenici. Suradnik sisačkog Instituta za metalurgiju i voditelj njegova Odjela za čelik i legure bio je 1963–80. Radio je na odjelima zagrebačkoga Tehnološkoga fakulteta u Sisku 1964–68. te na odvojenom studiju metalurgije Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu 1971–78., a od 1979. na → Metalurškome fakultetu u Sisku, gdje je od 1985. redoviti profesor. Predavao je kolegije Metalurgija željeza i čelika, Teorija metalurških procesa te Odabrana poglavlja iz proizvodnje čelika. Umirovljen je 1993. Bavio se područjem proizvodnje sirovoga čelika u Siemens-Martinovim i elektropećima. Sa suradnicima je razvio suvremene metode ispitivanja toplinske vodljivosti i viskoznosti rastaljenih troska, metodu obilježavanja čelika radioaktivnim izotopima te određivanja temperaturnoga polja po presjeku ingota. Radio je na poboljšanju površine lijevanih poluproizvoda i pridonio povećanju udjela domaćih livnih prahova u ukupnoj potrošnji u čeličani.