Lipanović, Stjepan (Orebić, 24. V. 1926 – Osijek, 18. V. 1989), kemijski inženjer, stručnjak za elektrokemiju i elektrokemijsku tehnologiju.

Diplomirao je na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1953., gdje je doktorirao 1970. disertacijom Studij pasiviteta nikla (mentor → B. Lovreček). Radio je u tvornici plastičnih masa Jugovinil u Kaštel Sućurcu (1953–60). Godine 1961. zaposlio se na novoosnovanome Kemijsko-tehnološkome fakultetu u Splitu, gdje je od 1982. bio redoviti profesor. Predavao je kolegije Opća kemija, Anorganska kemija te Opća i anorganska kemija. Bio je utemeljitelj i dugogodišnji predstojnik Zavoda za opću i anorgansku kemiju (1961–89), dekan Fakulteta (1966–70., 1976–78., 1980–83), te prorektor (1978–80) i rektor (1987–89) Sveučilišta u Splitu.

Bavio se elektrokemijom i elektrokemijskom tehnologijom, napose korozijskom otpornošću metala. Autor je udžbenika Opća i anorganska kemija I, II (s I. Filipovićem, 1973–95) u devet izdanja.