Lobe, Dragutin (Loebe, Löbe; Karlo, Karoly) (Požega, 20. IV. 1833 – Nova Gradiška, 1. V. 1924), gospodarstvenik i politički djelatnik.

Preselio se 1851. iz Požege u Novu Gradišku i, slijedeći obiteljsku tradiciju, otvorio pivovaru, koja je u početku zapošljavala 60 radnika i pivom opskrbljivala lokalno novogradiško područje. Sudjelovao je i u organizaciji Gospodarske izložbe u Zagrebu (1864) na kojoj je izlagao svoje pivo i rakiju šljivovicu. Uspješno poslovanje pivovare omogućilo je 1873. njezinu potpunu modernizaciju u sklopu koje su skromni pogoni zamijenjeni onima na parni pogon, te je Lobina pivovara postala prva takva pivovara u Hrvatskoj. Iako je nakon modernizacije radila sa samo pola kapaciteta, prerađujući oko 4000 akova (više od 200 000 l) lokalnog te bačkog i banatskog ječma na godinu, širenjem tržišta povećavala se i proizvodnja, otvorena su nova skladišta piva u Požegi, Banjoj Luci i Zagrebu, gdje je 1907 (u Masarykovoj ulici) Lobe imao i svoj lokal. Od 1912. Lobina pivovara počela je ulagati kapital u razvoj Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada (→ Zagrebačka pivovara), a gotovo istodobno započela je i proizvodnju Ožujskoga piva, danas trgovačke marke Zagrebačke pivovare. Kako bi osnažio promociju svojega piva, Lobe je izgradio hotel Erherzog Carl u kojem ga je prodavao. Nakon I. svj. rata pivovara je proizvodila 8000 hl piva na godinu. Tijekom vremena Dragutin je upravljanje nad pivovarom prepustio sinu Miroslavu (1861–1939), koji je dodatno modernizirao postrojenja i poslovanje. Nedugo nakon Miroslavove smrti zbog neprimjerenog upravljanja pivovara je od 1940. postala podružnicom Zagrebačke pivovare, njezin je pogon rastavljen i preseljen u Zagreb pa je 1943. prestala s radom.

D. Lobe je bio dugogodišnji načelnik Nove Gradiške (od 1866), narodni zastupnik u Hrvatskom saboru (1883) te suosnivač Novogradiške štedionice (1872). Godine 1913. dodijeljen mu je plemićki naslov s pridjevkom Novogradiški.