Lorini, Petar (Sali na Dugom otoku, 30. IV. 1850 – Beograd, 17. VII. 1921), učitelj i stručnjak za ribarstvo.

Završio je učiteljsku školu u Dubrovniku. Radio je kao učitelj u osnovnim školama u Kotoru, Korčuli i Salima te kao nastavnik gospodarstva u učiteljskoj školi u Arbanasima (Zadar). Godine 1897. imenovan je prvim nadzornikom ribarstva (pri Pomorskoj vladi u Trstu) za Dalmaciju, Istru, Trst i Goričko primorje pri Pomorskoj vladi u Trstu. Od 1917. vodio je ribarski odsjek Zadružnoga saveza u Splitu.

Kao nadzornik ribarstva je uvelike unaprijedio ribarstvo u Hrvatskoj, a zaslužan je i za utemeljenje službe ribarske straže (u glavnim ribarskim središtima). Za njegova je nadzorništva s radom započelo 20 novih tvornica za preradbu ribe. Organizirao je mnogobrojne večernje tečajeve o zaštiti i unapređenju morskoga ribarstva u Salima i prvi ribarski tečaj za učitelje u Korčuli (1897). Godine 1907. izradio je mrežu plivaricu za lov srdele na otvorenome moru, za koju je 1910. nagrađen, a surađivao je s → Ivanom Dellaittijem (oko 1898) u izradbi prve acetilenske svjetiljke za ribolov. Sudjelovao je u radu komisije o morskome ribarstvu u Trstu (1896), sastavio nacrt Zakona o morskome ribolovu (1921) i sudjelovao u trgovačkim pregovorima s Italijom (1921).

Objavio je više radova o morskome ribarstvu i preradbi ribe, a najpoznatije je njegovo djelo Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskoga mora (1903). Bio je suradnik Hrvatske enciklopedije Ivana Zocha i Josipa Mencina (1887–90).