Maraska d. d., poduzeće za proizvodnju i promet alkoholnih i bezalkoholnih pića iz Zadra, s tradicijom proizvodnje od XVIII. st.
Maraskino, liker od višnje maraske koja dobro uspijeva uz hrvatsku obalu Jadrana, pod imenom rosolj su u XVI. st. prvi pripravili i zapisali recepturu ljekarnici u zadarskome dominikanskom samostanu. Početkom XVIII. st., organizirana je proizvodnja maraskina na zadarskom području započela u nekoliko destilerija (Mola, Rota), a istaknula se ona Giuseppea (Josip) Carcenige (Calgeniga) koji je postupak usavršio i 1730. osnovao prvu tvornicu maraskina. Nju je 1768. preuzeo talijanski trgovac Francesco Drioli i preimenovao je u Tvornicu maraskina Francesco Drioli nabavivši nove strojeve i opremu te unaprijedivši industrijsku proizvodnju. Zastupnike svog poduzeća Drioli je imao u najjačim trgovačkim središtima tog doba – Anconi, Veneciji, Rijeci, Trstu i Splitu. Do kraja XVIII. st. njegov je maraskino pilo englesko plemstvo, a početkom XIX. st. Drioli je od Beča dobio carski privilegij koji mu je omogućio slobodan promet unutar nasljednih zemalja te je njegova tvornica dobila pravo nositi znak carskoga orla. Maraskino je tako postao svjetski poznat proizvod koji se osim na europske dvorove isporučivao i u Carigrad, Sankt Peterburg, Stockholm, Češku i Ugarsku. Shvaćajući važnost vizualnog identiteta proizvoda, Drioli je 1806. uveo posebnu tehniku ručnog opletanja boca, čime je maraskino dobio jedinstvenu ambalažu prepoznatljivu i danas. Tvornicu je nakon Driolijeve smrti 1808. preuzeo njegov nećak Giuseppe Salghetti, uz obvezu da nastavi s radom pod dotadašnjim imenom.
Unatoč nestabilnim političkim prilikama u prvoj polovici XIX. st. proizvodnja maraskina rasla je. U Zadru je istodobno osnovano nekoliko novih tvornica (Luxardo, Vlahov, Sabalić), a Tvornica maraskina Francesco Drioli je sezonski zapošljavala 500 do 600 radnika. Osim maraskina proizvodila je i liker cherry brandy, a početkom XX. st. rum i punč. Tvornicu je 26. rujna 1887. posjetio britanski princ od Walesa (poslije kralj George V.) i tom prigodom naručio veliku količinu maraskina koji je nazvao »kraljem svih likera«. Prisutnost Driolijeva maraskina na engleskom dvoru pridonijela je njegovoj popularnosti u Engleskoj, a tvornica je na prestižnim lokacijama u Londonu imala posebne opskrbne centre. Velika pošiljka maraskina pronađena je i u zalihama potonuloga luksuznog putničkog broda Titanica (1912).
Za II. svj. rata proizvodnja je zaustavljena jer je tvornica stradala u bombardiranju. Industrijska je proizvodnja likera nakon rata ponovno pokrenuta konsolidacijom triju najpoznatijih zadarskih tvornica likera (Tvornica maraskina Francesco Drioli, Romano Vlahov i Excelsior Girolamo Luxardo) te je potkraj 1946. osnovano poduzeće Maraska, tvornica likera, čokolade i bombona. Poduzeće je potkraj 1948. preimenovano u Destilerija i tvornica likera Maraskino (skraćeni naziv Maraskino – Zadar), a 1949. u Destilerija i tvornica likera Maraska.
Uz maraskino sljedećih godina tvornica je proizvodila Kirsch extra dry, Cherry Brandy, Cherry wine i šljivovicu. Neisplativa proizvodnja čokolade i bombona ukinuta je 1964. Kemijska inženjerka Nevenka Benini, zaposlenica poduzeća, osmislila je nov način proizvodnje prirodnoga sirupa, prvoga na prostoru SFRJ, prvo iz koncentrata naranči koje su se uvozile iz Izraela, a potom i iz višnje maraske koja se uzgajala u Ravnim kotarima (danas sirup Amarena). Poduzeće je likere i sirupe izvozilo diljem Europe i u Ameriku. Proizvodni pogon opremljen je novim modernijim strojevima (vakuumske linije za punjenje) pa je porasla i kvaliteta proizvoda. Poduzeće je 1970-ih prerađivalo 5000 t višnje maraske na godinu, a tijekom 1980-ih zapošljavalo je više od 500 radnika. Isplativom se pokazala i proizvodnja alkoholiziranoga maraskina soka (prešane višnje s 18% alkohola) koji je 1980-ih izvozilo u Dansku (rabi se za proizvodnju cherryja).
Otežano poslovanje tijekom 1990-ih bilo je uglavnom rezultat ratnih djelovanja. Početkom 1990-ih poduzeće je pretvoreno u dioničko društvo, a promijenilo je i nekoliko vlasnika. Danas je dio Mepas grupe. Godine 2006. izgrađen je suvremeni proizvodni pogon koji je omogućio visokokvalitetnu proizvodnju. Poduzeće danas zapošljava oko 150 radnika. Putem šest prodajnih i distribucijskih centara (Zadar, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i Dubrovnik) svoje proizvode prodaje na domaćem i inozemnom tržištu (BiH, Crna Gora, Slovenija, Srbija, Austrija, Belgija, Danska, Nizozemska, Njemačka, Slovačka, Španjolska, Švicarska, SAD, Kanada, Čile, Argentina, Japan i Australija). Proizvodni se asortiman danas sastoji od → alkoholnih (tradicionalni hrvatski i premium likeri i rakije, domaća žestoka pića, voćni likeri, votka, džin, rum i koktel kolekcija) i → bezalkoholnih pića (voćni sirupi, sokovi, nektari i mirna pića u tetrapak ambalaži, osvježavajuća negazirana bezalkoholna pića, Amarena, Joy i HoReCa sokovi i nektari u staklenoj ambalaži), te slastica (džemovi i Maraschino koktel višnje).
J. Lakatoš: Industrija Dalmacije. Zagreb, 1923., str. 68–72
Tvornica Maraskina »Francesco Drioli« 1768. – 1944. Zadar, 1995.
I. R. Priv. Fabbrica Maraschino Francesco Drioli Zara (1768-1808)
Fabbrica Maraschino Salghetti Drioli (1808-?)
Fabrica maraschino Francesco Drioli S. A (?-1948)
Destilerija i tvornica likera Maraskino (1948-49)
Destilerija i tvornica likera Maraska (1949-1993)