netkani tekstil, primarno plošni proizvod izrađen od vlakana, kojemu je čvrstoća određena mehaničkim i/ili kemijskim postupcima, isključujući tkanje i pletenje.
Osnovne su tehnološke faze proizvodnje netkanoga tekstila priprema vlakana, oblikovanje runa (koprene), učvršćenje runa te doradba. Izrađuje se od raznih vrsta prirodnih i umjetnih vlakana, često i recikliranih, pojedinačno ili u mješavinama. Runo se može oblikovati mehanički na grebenaljkama (duljine vlakana 20–120 mm), aerodinamički strujom zraka (duljine vlakana 4–50 mm), hidrodinamički (duljine vlakana 1,5–5 mm) te izravno specijalnim postupkom kemijskoga ispredanja sintetskih vlakana u struji vrućega zraka. Runo sastavljeno od jednoga ili više slojeva potrebno je učvrstiti mjestimičnim poprečnim povezivanjem vlakana, što se može učiniti mehanički – postupkom iglanja ili vodenim mlazom (tlak do 400 bara), termički – dodatkom taljivih vlakana ili kemijskih veziva u runo, te kombinacijama navedenih tehnika. Za izradbu netkanoga tekstila potreban je manji broj procesa u usporedbi s izradbom ostalih plošnih tekstilija, pa je netkani tekstil obično jeftiniji od tkanina ili pletiva. Tomu pridonose i u pravilu manji zahtjevi na svojstva vlakana. Netkani tekstil ima iznimno široko područje primjene; osim za izradbu odjeće, kućanskoga tekstila i obuće rabi se u područjima → tehničkoga tekstila te osobito higijene i njege te medicine (→ medicinski tekstil). Svjetska proizvodnja u stalnom je rastu, osobito u Kini.
Netkani tekstil u Hrvatskoj
Proizvodi od netkanoga tekstila dio su asortimana poduzeća Lola Ribar iz Karlovca, začetci kojega su vezani uz Jugoslavensku industriju vate i zavojne robe Antun Petreš, osnovanu 1935. u Mrzlom Polju Mrežničkom. Poduzeće je danas jedini proizvođač sanitetskoga materijala u Hrvatskoj (2021. imalo je 112 zaposlenih), a svoj razvoj usmjerava prema suvremenim proizvodima za zbrinjavanje rana i primjenu u medicini te proizvodima za higijenu i njegu lica i tijela. Od netkanoga tekstila proizvodi razne vrste vata (zavojna i cik-cak vata, vatene kuglice, tamponi, higijenski ulošci, blazinice, vatirani štapići). Suvremeni ekološki trend slijedi linijom sterilnih biorazgradivih proizvoda za njegu i higijenu Sterile & Clean 100% BIO degradable. Glavna su sirovina pamučna vlakna, od kojih se mehaničkim postupkom na grebenaljkama izrađuje runo koje se potom s pomoću posebnih strojeva oblikuje u određenu vrstu proizvoda.
Proizvodnja netkanoga tekstila započela je 1954. u Razvrstaoni tekstilnih sirovina i otpadaka u sastavu → Zagorske industrije vunenih tkanina. Od 1955. pogon je nastavio djelovati samostalno pod nazivom → Regeneracija, prva jugoslavenska industrija netkanih tekstila. Sa znatnijom je proizvodnjom tvornica krenula 1964., nudeći širok asortiman netkanih proizvoda za konfekciju (podstave, međupodstave, vatelini, pojačanja, punila, naramenice), a sudjelovala je i u programu proizvodnje tople vojne odjeće i vreća za spavanje. Za industriju namještaja i tapetarsku industriju proizvodila je punila za tapeciranje, obloge za opruge i podloške te razne filčeve, izolacijske i separacijske materijale za primjenu u građevinarstvu. Proizvodi asortimana retex imali su primjenu u području kućanskoga tekstila (stolno rublje, pregače, zavjese, tapete, filtar-vrećice za čaj, podlošci i sl.) te u medicinskom tekstilu (podloge za komprese i plahte, plahte za jednokratnu uporabu, tekstil za proizvodnju flastera). Danas se asortiman proizvoda Regeneracije uglavnom sveo na raznovrsne filčeve iz vlakana dobivenih recikliranjem otpadnoga tekstila, koji se rabe kao zaštitni materijali pri završnim radovima u graditeljstvu.
Od 1965. netkani tekstil proizvodi i poduzeće Renotex iz Koprivnice. U proizvodnji se isprva koristilo samo vlaknima dobivenima recikliranjem prikupljenoga tekstilnog otpada, a tijekom vremena se postupno prešlo na primjenu nerecikliranih polipropilenskih (PP) i poliesterskih (PES) vlakana. Tri su glavne skupine proizvoda: iglani filčevi, vate i polipropilenski retexi. Filčevi raznih boja i plošne mase, s podlogom i bez nje, proizvode se uglavnom iz regeneriranih vlakana, a kao podloga služe polipropilenske tkanine ili polietilenske folije. Primjenjuju se u industriji namještaja, za izolaciju u građevinskoj industriji te za ambalažu; posebna vrsta trostruko iglanoga filca (geotekstil) namijenjena je za cestogradnju i ekološke primjene (saniranje odlagališta smeća). Raznovrsne vate (kao balirani proizvodi) izrađuju se od mješavina recikliranih i nerecikliranih vlakana (PES), a uglavnom služe kao punila (tapecirani namještaj, posteljno rublje). Polipropilenski retexi, lagane i propusne plošne tekstilije, nalaze primjenu u poljoprivredi (agrotekstil za zaštitu od korova i sl.) te kao podstavni i zaštitni tekstil u izradbi odjeće.
Poduzeće → LIO – Lanena industrija Osijek za proizvodnju pamučnih, lanenih, svilenih i tkanina od prediva iz tvrdih vlakana te tekstilne konfekcije, osnovano 1901. u Osijeku, sredinom 1970-ih počelo je proizvoditi netkani geotekstil koji se 1977. prvi put u Hrvatskoj rabio u gradnji auto-ceste (Zagreb–Slavonski Brod). Današnji sljednik poduzeća je Tekstil LIO. Konvencionalna proizvodnja posteljnoga rublja i netkanoga tekstila postupno se ugasila, a broj zaposlenih 2019. sveo se na sedam. Poduzeće se usmjerilo na proizvodnju sasvim novoga proizvoda – pametnoga jastuka, opremljenoga senzornim sustavima koji putem mobilne aplikacije omogućavaju spavaču praćenje kvalitete sna u mnogobrojnim pojedinostima.
Posljednjih je desetljeća u Hrvatskoj registrirano više malih poduzeća za proizvodnju netkanoga tekstila. Poduzeća Stepping iz Dubrave Zabočke i Ponteks iz Oroslavja proizvode poliestersku vatu za punjenje popluna, jastuka i sl. Za proizvodnju netkanoga tekstila registrirana su i poduzeća Grajsi iz Zagreba, Ventitude iz Rovinja, Proton iz Vinkovaca i dr.
M. Androić, D. Feletar: ZIVT Zagorska industrija vunenih tkanina Zabok 1936–1976. Zabok, 1976.
Regeneracija. Prva jugoslavenska industrija netkanih tekstila 1954–1979. Zabok, 1979.
P. Jakopec: Regeneracija. Godine napretka 1980–1984. Zabok, 1984.