Rakić, Duško Ante (Šibenik, 6. VI. 1932 – Zagreb, 23. XI. 2017), arhitekt, predstavnik suvremenog arhitektonskog izraza.

Diplomirao je 1955. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Godine 1958–66. surađivao je s → Antunom Ulrichom, a 1967–91. vodio je projektni atelijer Oblik. Godine 1992. započeo je predavati povijest arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a potom i na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu te na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu.

Projektirao je različite vrste zgrada, od poslovnih i stambenih do industrijskih i školskih, kojima je poveznica funkcionalnost i racionalan pristup, uz razlaganje građevnog volumena u složene strukture. S A. Urlichom realizirao je niz važnih projekata, primjerice zgrade Vojne bolnice u Šoltanskoj ulici 1 u Splitu (1958–65., danas KBC Split – Križine) i Vjesnika u Slavonskoj aveniji 4 u Zagrebu (Vjesnikov neboder, 1972). Važna su njegova ostvarenja: poslovna zgrada Auto-Hrvatske u Vukovarskoj 37b (1971), pogoni tvornice Josip Kraš na Ravnicama 48 (1975), poslovna zgrada INA-e u Vukovarskoj 78 (1981), press-centar Univerzijade (tzv. položeni neboder, 1987) uz Vjesnikov neboder – sve u Zagrebu, osnovne škole u Vinkovcima (1970) i Ivankovu (1977), upravne zgrade Poljoprivredno-industrijskoga kombinata u Vinkovcima (1978) i Termoelektrane Rijeka I u Urinju (1979), Tvornica pitke vode u Petrinji (1983) i dr. S arhitektom → Igorom Emilijem i kiparom Šimom Vulasom izveo je memorijalni kompleks žrtvama fašizma u Podhumu na Grobničkome polju (1957–62). Autor je mnogobrojnih članaka o arhitektonskoj problematici u stručnom i dnevnom tisku te monografije Opća povijest arhitekture. Od pra-arhitekture do anti-arhitekture (2005). Dobitnik je Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo (2008).





