Šporer, Franjo Ferdinand (Dubovac kraj Karlovca, 1806 – Mehadija, Rumunjska, 16. X. 1865), šumarski stručnjak, utemeljitelj hrvatskoga znanstvenog šumarstva.

Završio je viši tečaj šumarstva 1829. na Šumarskoj akademiji u Mariabrunnu (Austrija), a potom radio kao šumarski vježbenik i obilazitelj šuma u Tridentu (Tirol). Od 1831. bio je šumar i obilazitelj šuma kraj krajiških pukovnija u Križevcima, Otočcu i Vinkovcima, od 1851. povjerenik za katastralnu procjenu šuma u Osijeku, a od 1852. kameralni nadšumar u Fužinama. Zbog domoljubnih nazora i buntovništva bio je premješten iz Fužina u Bleiberg (tadašnja Kranjska), 1859. uspio se vratiti u Petrinju kao nadšumar, ali je 1863. konačno premješten u Mehadiju u svojstvu nižega činovnika.

Prve je stručne članke o šumarstvu objavljivao u novinama Croatia. Na njemačkom jeziku objavio je opsežan priručnik Šumarstvo ili cjelokupni udžbenik šumarstva za osoblje Vojne krajine I–III (1841–43), prvo hrvatsko djelo koje obrađuje cjelokupno šumarstvo, a 1849. na hrvatskom je jeziku napisao udžbenik za čuvare šuma Mali šumarski katekizam. Konstruirao je dendrometar 1852. Prvi je u nas predlagao osnivanje šumarskih škola. Zaslužan je za pokretanje Šumarskog odsjeka pri Hrvatsko-slavonskome gospodarskom društvu (→ Hrvatsko šumarsko društvo) 1846., te je s Dragutinom Kosom pokrenuo godišnjak Odsjeka Trudovi (1847., 1851., 1852), prvi hrvatski šumarski stručno-staleški časopis. Bio je zagovornik općega gospodarskog napretka zemlje. Za stručni i društveni rad primio je mnogobrojna priznanja. Bio je dopisni član Gospodarskoga društva u Beču (od 1852).