Objavljeno: .
Ažurirano: 8. srpnja 2022.

tanini (trijeslovine), prirodni organski spojevi, drvni sastojci koloidnih svojstava koji sadržavaju viševalentne fenole. Uglavnom su esteri aromatskih hidroksikarboksilnih kiselina s viševalentnim alkoholima ili šećerima. Topljivi su u vodi te posebnog, kiselog okusa, odn. izazivaju suh i opor osjećaj u ustima nakon konzumiranja, te stežu tkivo (andstrigencije). Najviše tanina nalazi se u lišću, sjemenkama, korijenu, izdancima i stabljikama biljaka te plodovima i šiškama. U drvenastom tkivu biljaka se najčešće nalaze u stalno rastućim dijelovima drveća, kao što su sekundarni floemi i ksilemi te slojevi između korteksa i epiderme. Neki tanini mogu imati pomoćnu funkciju reguliranja rasta tih tkiva. U našem podneblju najviše tanina nalazi se u hrastovoj i kestenovoj kori i drvu. Hrastova kora sadržava 4–6% tanina, a kestenova 6–7%.

Tanini nastaju i akumuliraju se u drvnom tkivu nakon infekcije mikroorganizmima (fitoaleksinska funkcija), predstavljaju zaštitu od životinja, insekata, biljoždera i ostalih štetočina (ekološka funkcija), medijatori su starenja tkiva, što se očituje opadanjem lišća u jesen (fiziološka funkcija). Od davnine su imali veliku i široku primjenu, iako je podrobnije znanstveno istraživanje fenolnih sastojaka u biljkama i njihovo identificiranje omogućeno tek razvojem kromatografije u XX. st. Rabili su se ponajprije za štavljenje (impregnaciju) životinjske kože i krzna, pri čemu umrežavaju kolagenski lanac u koži; tako obrađena koža može se uporabiti za čovjeku korisne proizvode (odjeća, obuća i sl.). Služili su i kao močila u tekstilnoj industriji, za pročišćavanje vina i piva, za izradbu tinte, kao taninska ljepila (ljepila za proizvodnju ploča iverica i drugih materijala). U medicini su se rabili kao antipiretici i antiseptici, a zbog svojih andstrigentnih svojstava za zaustavljanje manjih krvarenja, za zaštitu kože i sluznice od infekcija i upalnih reakcija, kao antidoti kod trovanja teškim metalima i alkaloidima i dr. Sintetska su štavila i drugi kemijski proizvodi uglavnom zamijenili tanine koji se danas rabe sve manje. Tehnologija proizvodnje počiva na zagrijavanju usitnjenog drva s korom uz pomoć vodene pare (izluživanje). Pritom se proizvede otopina tanina (ekstrakcija), koja se uparivanjem koncentrira i kadšto raspršivanjem preradi u prah.

Tanini u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su se, kao i drugdje u svijetu, tanini rabili od davnine, mahom za štavljenje i impregnaciju kože. Početci industrijske proizvodnje tanina sežu u XIX. st., a početkom XX. st. ta se proizvodnja razvila u važnu gospodarsku djelatnost. Isprva su se hrastova i kestenova kora i šiške sakupljali i izvozili (osobito u Njemačku). U zapisima iz 1803. spominje se da su se Nankin i Varny u Slavoniji koristili hrastovim korijenjem za dobivanje tanina za štavljenje. Tanini su se proizvodili od drvnih ostataka koji se nisu mogli rabiti za druge namjene, a takve je sirovine u nas bilo obilje. Prvi industrijski pogon za proizvodnju tanina bilo je Dioničarsko društvo za proizvađanje hrastovog ekstrakta pokrenut 1880. u Županji engleskim kapitalom (zatvoren 1932). U sklopu razgranate drvne industrije u Belišću, sagrađena je 1889. Tvornica tanina S. H. Guttmana (→ Belišće). Proizvodila je tekući ekstrakt hrastova (poslije i kestenova) tanina. Pogon za proizvodnju tanina u Đurđenovcu (od 1895. Našička tvornica tanina i paropila, poslije → DIK Đurđenovac) pokrenut je 1889. Od 1920-ih tvornica je obnovljena nakon požara i postala je najmodernijom u zemlji, te je proizvodila hrastov i kestenov tanin u krutom i tekućem stanju. Godine 1890. postojala je i tvornica tanina Jakoba Sorgera i Oskara Weiszmayera u Gunji. Tvornicu tanina u Sisku osnovalo je 1915. poduzeće Herman Schnabel iz Beča. Proizvodila je kruti i tekući ekstrakt kestenova i hrastova tanina, te fini rujev tanin. Sredinom 1920-ih godišnji kapacitet domaćih tvornica dosezao je 50 000 t ekstrakta tanina, dok je proizvodnja iznosila od 10 000 do 20 000 t, od čega su se približno tri četvrtine izvozile, poglavito u europske zemlje.

Tvornica tanina, ribežarnica i strojarnica poduzeća S. H. Gutmann Belišće, početak XX. st., Muzej Belišće

Nakon II. svj. rata podruštvljene su tvornice postupno prestajale proizvoditi tanin. Na preradbi sječke zaostale proizvodnje tanina razvila se 1960. proizvodnja poluceluloze u drvnome kombinatu u Belišću, dok se tvornica tanina DIK-a Đurđenovac 1964. preorijentirala na proizvodnju deterdženata. U Jugoslaviji je kao najveći proizvođač tanina postupkom izluživanja iz drva kestena preostala kemijska tvornica Tanin iz Sevnice (Slovenija), koja djeluje i danas. U RH pak danas nema ni jednoga proizvođača tanina iz drva.

Među znanstvenim istraživanjima tanina u Hrvatskoj ističe se djelovanje → Ivana Opačića, profesora Šumarskoga fakulteta u Zagrebu (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije), koji je 1955. doktorirao disertacijom Kemijska i tehnološka svojstva tanina iz lišća domaćeg ruja (Rhus cotinus L.). O taninima se danas na visokoškolskom stupnju podučava na istome fakultetu u sklopu kolegija Kemija drva (nositelj Alan Antonović).


Ostali podatci
Što pročitati?

Industrija tanina. U: J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1924., str. 359–369.

tanini
Neuschloßova našička tvornica tanina i paropila, Zavičajni muzej Našice

Prirodni organski spojevi, drvni sastojci koloidnih svojstava koji sadrže viševalentne fenole.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje