tekstilna tehnologija, skup načina i postupaka kojima se sirovine i poluproizvodi biljnoga, životinjskog i sintetskoga podrijetla prerađuju u različite tekstilne proizvode; također polje u području tehničkih znanosti. Glavna su joj područja: → tekstilno-mehanička tehnologija, koja uključuje mehaničke procese i operacije proizvodnje vlakana i pređa te njihove preradbe u plošne tekstilije (tkanine, pletiva, netkane tekstilije, čipke, mreže, prostirači, podne obloge) te raznovrsne tehničke tekstilije manje ili više složenih konstrukcija (užad, priveznice tereta, agrotekstilije, geotekstilije); → tekstilno-kemijska tehnologija, koja obuhvaća kemijsko i fizikalno-kemijsko oplemenjivanje tekstila u svim fazama izradbe, ali i tijekom uporabe proizvoda te procese kemijskog ispredanja umjetnih vlakana iz polimera prirodnog i sintetskog podrijetla te od anorganskih spojeva; → odjevna tehnologija, koja uključuje tehničke postupke izradbe odjeće i ostalih gotovih tekstilnih proizvoda; → dizajn tekstila i odjeće, koji obuhvaća širok raspon teorijskih i kritičkih pristupa kao i praktičnih djelatnosti u oblikovanju tekstilnih materijala, predmeta i odjevnih proizvoda.

Rukotvorski način izradbe tekstila na području Hrvatske prevladavao je od prapovijesnoga razdoblja sve do kraja XIX. odnosno početka XX. st. Najranije poznate manufakture vunenih tkanina djelovale su u Dubrovačkoj Republici u XV. i XVI. st., a zbog svoje su se kvalitete te tkanine prodavale po cijelom svijetu. Na ostalom području Hrvatske manufakturne tekstilne radionice javile su se tek u XVIII. st., nakon poticaja carice Marije Terezije. Među prvima bile su suknare u Zagrebu, Trakošćanu i Ozlju, svilane u Osijeku, Varaždinu i Požegi, platnara u Bakru, užarija u Čepinu i dr. Veće industrijske tekstilne tvornice počele su se osnivati potkraj XIX. st., ali značajniji razvoj slijedio je tek nakon I. svj. rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije (→ tekstilna industrija; → odjevna industrija).

Usporedno s razvojem industrije razvijalo se i tekstilno školstvo. Prva srednja tekstilna škola bila je otvorena u Oroslavju 1927., u Zagrebu je 1937. u Obrtnoj školi osnovan tekstilni smjer, a nakon II. svj. rata osnovane su srednje tekstilne škole u Dugoj Resi (1945), i Varaždinu (1947), tehnička konfekcijska škola u Zagrebu (1956), a potom, slijedeći potrebe rastuće tekstilne industrije, i u mnogim drugim mjestima. Godine 1961. osnovane su više tekstilne tehničke škole u Dugoj Resi, Varaždinu i Zagrebu te Viša tehnička konfekcijska škola u Zagrebu, čime je omogućeno visoko stručno obrazovanje u području tekstilno-mehaničke, tekstilno-kemijske te odjevne tehnologije i dizajna odjeće. Začetci visokoškolske sveučilišne nastave sežu u 1929., kada su se na Odsjeku za kemiju → Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (sv. 4) započeli predavati predmeti iz tekstilne tehnologije. Početku razvoja tekstilne tehnologije u Hrvatskoj pridonijele su i neke druge struke, ponajprije strojarstvo i agronomija, obrazujući prve inženjere u tom polju. Uz potporu Saveza inženjera i tehničara tekstilaca Hrvatske (→ Hrvatski inženjerski savez tekstilaca) na Tehnološkome fakultetu u Zagrebu → Mladen Žerdik osnovao je 1960. Zavod za poznavanje i ispitivanje tekstila i Zavod za kemiju i kemijsku tehnologiju tekstila te na Kemijsko-tehnološkom odjelu (KTO) organizirao studij tekstilstva u okviru novoga Kemijsko-tekstilnoga smjera (od petoga do osmoga semestra, tj. nakon zajedničke dvije godine studija). Taj je studij u okviru Tehnološkoga fakulteta 1971. prerastao u zaseban studij tekstilnoga inženjerstva (deset semestara), što se označava kao početak cjelovitoga sveučilišnoga studija tekstilne tehnologije u Hrvatskoj, a 1991. izdvojio se kao samostalan → Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Razvojem cjelovitoga tekstilnoga studija intenzivirala se znanstveno-stručna djelatnost, pri čemu je važnu ulogu imao i časopis → Tekstil, pokrenut 1952., u kojem se objavljuju znanstveni i stručni radovi domaćih i stranih autora. Početkom 1970-ih znanstveni radovi hrvatskih autora objavljuju se i u uglednim međunarodnim časopisima, razvija se i međunarodna znanstvena suradnja, osobito intenzivirana u trećem tisućljeću.