zaštita drva, postupak ili proces kojim se drvo štiti od razgradnje čimbenicima žive i nežive prirode. Područje zaštite drva kao drvnotehnološke discipline obuhvaća: izučavanje trajnosti drva i utjecajnih čimbenika, izučavanje i definiranje razreda opasnosti uporabe drva, izučavanje biološke otpornosti drva, izučavanje abioloških i bioloških štetnika, razvoj učinkovitijih fizičkih i konstrukcijskih zaštita drva, razvoj i ispitivanje učinkovitosti i ekološke prihvatljivosti zaštitnih sredstava, razvoj postupaka modifikacije drva, ispitivanje stanja drvenih konstrukcija te projektiranje obnove i zaštite drva, recikliranje i oporaba kemijski zaštićenog drva.
Postupci zaštite drva mogu biti preventivni ili represivni, dubinski ili površinski, bestlačni (premazivanje, prskanje, potapanje, vruća/hladna kupka, difuzija, penetracija, apsorpcija, adsorpcija) ili tlačni (metode punih i praznih stanica, dvostruki vakuum i dr.). Sredstva za zaštitu drva mogu biti tekuća (kemijska sredstva anorganskog, organskog i organsko-mineralnog podrijetla) ili plinovita.
Početci zaštite drva datiraju iz doba pr. Kr. (npr. pougljivanje i potapanje drva u slanu vodu). Zaštitna sredstva za drvo istovjetna nekima današnjima izrađivali su Aboridžini, a intenzivno razdoblje razvoja tih sredstava započelo je početkom XVIII. st. (borna kiselina ili sal sedativum Hombergi – Wilhelm Homberg 1702; katransko ulje ili kreozot – Karl Ludwig von Reichenbach 1832; katran kamenog ugljena – Friedlieb Ferdinand Runge 1834. i dr.). Prve suvremene tehnike zaštite počele su se razvijati u XIX. st. (fumigacija plinom 1812; kianizacija živinim(II) kloridom – John Howard Kyan 1832; vakuum-tlačne impregnacije – John Bethell, William Burnett, Jean-Auguste Boucherie 1838). Između dvaju svjetskih ratova razvijena su mnoga sredstava i nove koncepcije u zaštiti drva. Nakon II. svj. rata porasla je svijest o štetnosti kemijskih zaštitnih sredstava. Intenzivno i sustavno istražuju se i razvijaju nova ekološki prihvatljivija zaštitna sredstva za drvo. Počinju istraživanja negativnih učinaka zaštitnih sredstava na okoliš i njihova postupna zabrana te promišljanja o recikliranju kemijski zaštićenog drva. Također se javlja ideja o modifikaciji drva kao alternativi kemijskoj zaštiti.
Zaštita drva u Hrvatskoj
Najveći broj drvoprerađivačkih poduzeća u Hrvatskoj se u svrhu preventivne zaštite trupaca, svježih piljenica i elemenata protiv kukaca i gljiva najčešće koristi vodotopivim sredstvima na bazi borne kiseline i organskih aktivnih tvari, koja se nanose špricanjem ili premazivanjem. Mali broj poduzeća rabi zaštitna sredstva za preventivnu zaštitu gotovih proizvoda. Do 2018. tek su dva poduzeća dubinski impregnirala drvo (drvene željezničke pragove i drvene stupove za nadzemne vodove), a danas to čini samo jedno.
Jedno od prvih poduzeća u Hrvatskoj koje se bavilo zaštitom drva osnovao je Oscar Egersdorfer 1910. pod imenom Tvornica za impregnaciju drva u Karlovcu. Tvornica je do I. svj. rata impregnirala željezničke pragove te proizvodila stupove za telekomunikacijske i elektroenergetske vodove. Godine 1921. spojila se s pilanom Mihelec i Ružić, te je preimenovana u Impregnacija drva, električna pilana i mlin d. d. Godišnji kapacitet tvornice bio je 1,5 milijuna pragova ili odgovarajuće količine impregniranoga drva. Impregnacija kreozotom, cinkovim kloridom i drugim sredstvima provodila se u šest komora pod tlakom. Nakon prekida rada 1931–34. djelovala je u sastavu koncerna Našička d. d. do početka 1940-ih. Bila je u sastavu Jugoslavenskih željeznica 1946–52., a nakon toga djelovala je samostalno. Od 1963. poslovala je u novoizgrađenim pogonima u Mahičnom kraj Karlovca, proširila proizvodnju na kisik i disulpin te promijenila ime u Impregnacija-tehnički plinovi. Prije Domovinskoga rata impregniralo se oko 240 000 pragova i 20 000 stupova na godinu.
Sve pogone za impregnaciju drva u Mahičnom kupilo je 1996. poduzeće Finvest Corp d. d. iz Čabra. U vlasništvu tog poduzeća i danas djeluju pogoni za proizvodnju drvenih stupova. Opseg proizvodnje zadržan je na prijeratnoj razini (17 do 20 tisuća stupova na godinu), uz širenje ponude impregniranoga drva na voćarske kolce (približno 30 000 na godinu), drvene opločnike – tlakavce (nekoliko tisuća kvadratnih metara na godinu) i drvene panele za zaštitu od buke. Pogone za proizvodnju i impregnaciju željezničkih pragova u Mahičnom od 2000. vodilo je poduzeće Viševica-Komp, u vlasništvu kojega su od 2002. bili i pogoni u Perušiću (bivši DIP Perušić). Najuspješnijih poslijeratnih godina velike količine pragova izvozile su se u zemlje EU-a (impregniralo se do 340 000 pragova na godinu), a u novije je doba proizvodnja drastično pala (samo 20 000 pragova na godinu). Godine 2018. proizvodnja željezničkih pragova u tom je poduzeću ugašena.
Osim navedenoga, u Hrvatskoj je postojala višegodišnja tradicija impregnacije drva i u drugim poduzećima. Primjerice, poduzeću Slavonija DI priključena je 1972. Impregnacija iz Slavonskog Broda (osnovana 1937. kao DITAD poduzeće za impregnaciju drva), te su uređeni suvremeni pogoni za impregnaciju željezničkih pragova i telefonskih stupova kapaciteta 41 000 m3 drva na godinu; od 1987. ti pogoni ne rade. Proizvodnja kemijskih zaštitnih sredstava za drvo također se znatno smanjila nakon hrvatskog osamostaljenja. Danas ih proizvode → Iskra Zelina kemijska industrija i Chromos Svjetlost iz Lužana (→ Chromos), ali ni jedno hrvatsko poduzeće ne proizvodi sredstva za zaštitu drva koja se rabe na otvorenome, u doticaju s tlom ili vodom.
Zaštita drva se na → Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu izučava na nekoliko kolegija na različitim razinama studija (Metode i sredstva zaštite drva, Patologija drva, Zaštita drva I i II). Iz tog su područja do danas diplomirala 43 studenta, magistrirala četiri, a dva doktorirala.
J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1924., str. 92–93, 371.
A. Gorjanović, R. Stricker: DRVO, KEMIJSKA PRERADA. Impregnacija drva. Tehnička enciklopedija, sv. 3, 1969. str. 453–455.
