Brihta, Ivan (Brichta) (Osijek, 14. IV. 1903 – Zagreb, 28. XI. 1960), kemijski tehnolog, stručnjak za polimere.

Diplomirao je kemiju na Češkoj visokoj tehničkoj školi (České vysoké učení technické) u Pragu 1925., a doktorirao je disertacijom Određivanje toplina esterifikacije i dehidriranja kao entropije estera na bazi termodinamike na Tehnološkome fakultetu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1958. Isprva je radio kod privatnog industrijalca u Zagrebu, a 1933–41. u Tvornici grafičkih boja Chromos u Samoboru i u Tvornici boja i pokosti Moster. Nakon progona zbog židovskoga podrijetla, od 1943. djeluje pri Štabu NOVJ u Bariju te u ZAVNOH-u u Šibeniku, a nakon rata u Ministarstvu industrije i rudarstva NR Hrvatske. Od 1946. voditelj je Laboratorija za organsku sintezu Instituta za industrijska istraživanja pri istom ministarstvu (do 1954), te honorarni nastavnik Tehničkoga fakulteta (od 1956. Tehnološki fakultet) u Zagrebu. Među prvima se u nas bavio istraživanjima u području organske sinteze, termodinamike i tehničke katalize, prvi je sintetizirao umjetnu smolu (oko 1940), te je jedan od utemeljitelja domaće industrije umjetnih smola i polimernih materijala. Autor je knjiga Nauka, život i tehnika (s R. Podhorskym, 1933), Mogućnosti kemijskog iskorišćenja metana s osvrtom na noviji razvoj kemijske termodinamike (1940), Elektricitet i kemija (1946), Kataliza u kemijskoj industriji (1952). Bio je predsjednik Sekcije kemičara Društva inženjera i tehničara Hrvatske (→ Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa) 1947–49.