Objavljeno:
Ažurirano: 4. prosinca 2018

gradnja broda, postupak kojim se od osnovnih sirovina i sastavnica izrađuje brod. U širem smislu uključuje sve djelatnosti uključene u proces kojim se od prve zamisli o brodu dolazi do broda spremnoga za uporabu, odn. od potpisa ugovora do predaje broda brodovlasniku. Taj se proces razlikuje ovisno o materijalu, veličini i namjeni broda, no u osnovi se sastoji od pripreme i gradnje (izvedbe) broda.

Brodograditelj Ante Filipi Barbetina u svom brodogradilištu Varoš u Betini, Muzej betinske drvene brodogradnje

Priprema gradnje broda obuhvaća definiranje broda u tehničkome, tehnološkom i komercijalnome smislu, ugovaranje gradnje, izradbu tehničke dokumentacije, planiranje pojedinih etapa gradnje, pribavljanje potrebnog materijala, strojeva i opreme te planiranje njihova skladištenja. Primjena i razvoj računalnih tehnologija u današnje su doba skratili vrijeme pripreme te pospješili izradbu projektne dokumentacije, konstrukcijskih i radioničkih nacrta i dr.

Spajanje sekcija broda u riječkom brodogradilištu Viktor Lenac, početak 1970-ih

Faze spajanja trupa broda Bellary u pulskom brodogradilištu Uljanik, 1970.

Faze spajanja trupa broda Bellary, balastiranje u pulskom brodogradilištu Uljanik, 1970.

Gradnja broda obuhvaća obradbu građevnih dijelova trupa, predmontažu podsklopova, sklopova, sekcija, blokova i modula, te gradnju trupa, izradbu opreme, porinuće, opremanje broda te finalizaciju, ispitivanje i primopredaju broda. Suvremena tehnološka rješenja u svjetskim brodogradilištima omogućuju izgradnju broda u suhome doku, sastavljanje trupa od nekoliko vrlo velikih, potpuno opremljenih i antikorozivno zaštićenih modula sastavljenih od blokova i sekcija. Tako se rad može obavljati na više mjesta istodobno, često i u natkrivenim radionicama, omogućujući radnicima veću produktivnost i povoljnije radne uvjete, što znatno skraćuje vrijeme gradnje.

Radnik u riječkom brodogradilištu Viktor Lenac, oko 1950.

Izradba zakovično-vijčanih spojeva u riječkom brodogradilištu Viktor Lenac, oko 1950.

Izradba brodskih soha čamaca za spašavanje u brodogradilištu Radež u Blatu na Korčuli, 1967.

Od pretpovijesti do kraja XVIII. st. brodovi su se gradili isključivo od drva, koje je bilo jednostavno nabaviti te lako ručno obrađivati i oblikovati s pomoću jednostavnih alata. Početkom XIX. st. javili su se brodovi kojima je orebrenje bilo od željeza, dok su platice dna, stropa, boka i palube bile od drva, a drvena se oplata oblagala bakrom. Uvođenjem parnoga pogona 1830-ih sve su se više gradili željezni brodovi, pretežito oponašanjem konstrukcije onih drvenih. Napretkom u tehnologiji proizvodnje i smanjenjem cijene čelika, taj se materijal postupno počeo rabiti za gradnju brodova 1870-ih, a 1890-ih gotovo je u potpunosti istisnuo ostale materijale. Isprva su se metalni elementi spajali zakivanjem, dok je za II. svj. rata uvedena tehnologija zavarivanja, dovevši do znatnih ušteda u radu i materijalu te do povećanja sigurnosti. Tijekom II. svj. rata bila je raširena tehnologija gradnje brodova u sekcijama, čime se brodogradnja približila uvjetima industrijske proizvodnje.

Izradba trupa broda u brodogradilištu u Malom Lošinju

Gradnja brodova u Hrvatskoj

Na području današnje Hrvatske oduvijek su bili vrlo razvijeni umijeće i tehnologija gradnje brodova, od onih drvenih na vesla i jedra do suvremenih čeličnih. Tehnologija gradnje brodova osobit je napredak ostvarila nakon II. svj. rata, kada je svladana moderna gradnja brodova u sekcijama, čak i postignuća poput gradnje supertankera iz dvaju dijelova pojedinačno porinutih i spojenih u moru. Iako danas postoji prostor za daljnji tehnološki razvoj hrvatskih brodogradilišta, gospodarski je značaj brodogradnje razmjerno velik, čemu pridonose razvijeni sustav visokoškolske nastave i znanstvena istraživanja u tom području. (→ tradicijska brodogradnja; brodogradnja; brodogradilište)

Obnova betinske gajete Barba Tone u brodogradilištu Čedomira Burtine iz Betine, 2013., Muzej drvene betinske brodogradnje

Brodogradilište specijalnih objekata d. o. o., brod u izgradnji

Tanker za prijevoz kemikalija i naftnih prerađevina Steam Leader, brodogradilište Brodotrogir, 2008.

U Hrvatskoj je tehnologija gradnje i održavanje plovnih i pučinskih objekata grana znanstvenoga polja brodogradnje u području tehničkih znanosti.

Visokoškolska nastava

Od osnutka Tehničke visoke škole u Zagrebu 1919. studenti brodogradnje upoznavali su se s osnovama gradnje brodova, koje im je uglavnom prenosio → Đuro Stipetić putem kolegija koje je predavao od 1920. Nakon II. svj. rata na Tehničkome fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB), kolegij Brodogradilišta i tehnologija brodogradnje predavao je → Adam Armanda, a naslijedio ga je → Stjepan Ercegović. U 1970-ima tadašnju Katedru za gradnju brodova preuzima → Želimir Sladoljev, koji je predavao kolegije Tehnologija gradnje plovnih objekata, Osnivanje brodogradilišta, Organizacija i poslovanje brodogradilišta te Tehnologija mora. Uz nastavnu djelatnost, bavio se razvojem i modernizacijom brodograđevne tehnologije, ponajprije u području spajanja posebno porinutih dijelova velikih brodova u moru, u poboljšavanju logistike procesa i skraćivanju proizvodnih ciklusa, te je u to doba hrvatska brodogradnja u tehnološkome smislu znatno napredovala. U 1990-ima nastavu na toj katedri preuzeli su → Kalman Žiha i Tomislav Zaplatić. Današnja se nastava iz toga područja na FSB-u odvija u organizaciji Katedre za gradnju plovnih objekata (voditelj: Jerolim Andrić), a izvode ju Neven Hadžić i J. Andrić u sklopu Zavoda za brodogradnju i pomorsku tehniku. Katedra pokriva stručne predmete dodiplomskoga i poslijediplomskoga studija brodogradnje iz područja brodograđevne tehnologije, osnivanja brodogradilišta, organizacije brodograđevnoga procesa i poslovanja brodogradilišta, te sudjeluje u izvedbi nastave na poslijediplomskome studiju Brodogradnja i pomorska tehnika.

Osim na zagrebačkome FSB-u, kolegiji iz područja gradnje brodova predaju se na studijima brodogradnje u Rijeci, gdje je velik doprinos tom području dao → Zlatko Winkler (danas ih vodi Nikša Fafandjel), te u Splitu (donedavna su ih vodili Roko Markovina, Boris Ljubenkov).

Stručna i znanstvena publicistika i skupovi

Iz područja suvremene gradnje brodova na hrvatskome jeziku ima razmjerno malo literature, a prvo je djelo bilo V. K. Dormidontova Tehnologija brodogradnje (1957), koje je preveo i uredio S. Ercegović (uz suradnju Đ. Galekovića i J. Šretnera). Od domaćih autora ističu se udžbenici Tehnologija gradnje broda za studente Više pomorske škole (M. Grubišić, 1978), Tehnologija gradnje brodskog trupa (Z. Furlan, N. Lučin, A. Pavelić, 1986) i Tehnologija brodogradnje I (N. Hadžić, 2017). Iz područja gradnje drvenih brodova ističe se udžbenik Konstrukcija drvenih brodova (T. Bernardi, 1964).

Objavi rezultata znanstvenih istraživanja iz područja tehnologije gradnje brodova pridonosi časopis → Brodogradnja, kao i simpozij Teorija i praksa brodogradnje – in memoriam prof. Leopold Sorta, koji se od 1974. u Hrvatskoj održava bijenalno.


Ostali podatci
Što pročitati?

Ž. Sladoljev: Suvremena tehnologija i koncepcija gradnje broda u hrvatskim brodogradilištima. Bilten Razreda za tehničke znanosti HAZU, 2(1999) 4, str. 59−72.

Iz arhive LZMK-a

S. Ercegović: BROD, Gradnja broda. Tehnička enciklopedija, sv. 2, 1966., str. 379−394.

S. Ercegović: KONSTRUKCIJA BRODA. Tehnologija izrade strukture broda. Pomorska enciklopedija, sv. 3, 1976., str. 697−700.

gradnja broda
Izgradnja tunolovca u Brodogradilištu Punat na Krku, 1949.

Postupak kojim se od osnovnih sirovina i sastavnica izrađuje brod.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje