Autor: S. Pavlin
Objavljeno:
Ažurirano: 3. prosinca 2018

Zračna luka Franjo Tuđman, zagrebačka međunarodna zračna luka, koja se nalazi na području gradske četvrti Pleso grada Velike Gorice, osnovana 1961. Kao najveća zračna luka u Hrvatskoj, danas baštini tradiciju više od 100 godina letenja u Zagrebu.

Prvi zagrebački i hrvatski aerodrom

Prvim se aerodromom u Zagrebu i Hrvatskoj smatra livada vojnoga vježbališta između Selske ceste i potoka Črnomerca, na kojoj je 1909. → Slavoljub Eduard Penkala izgradio hangar te zrakoplovom vlastite konstrukcije izveo javni let 1910. Iste je godine na vojnom vježbalištu i → Mihailo Merćep izgradio hangar, u kojem su braća → Rusjan i pilot → Dragutin Novak radili na izradbi zrakoplova, te na vježbalištu održavali javne letove. Od 1914. na tom se aerodromu nisu održavali javni letovi, a tijekom I. svj. rata povremeno se rabio kao vojni. Kada je 1924. putnički zrakoplov društva Franco Romaine iz Pariza pri slijetanju na aerodrom imao ozbiljnih poteškoća, aktualizirana je ideja o gradnji novoga aerodroma.

Polijetanje prvoga hrvatskog zrakoplova konstruktora S. Penkale, pilot D. Novak, na uzletištu kraj potoka Črnomerca, 1910.

Aerodrom Zagreb na Borongaju

Od 1914. javni su se letovi izvodili na prostranoj livadi na Borongaju, koja je povremeno služila kao sajmište. Godine 1926. taj je teren pokraj teretnoga željezničkog kolodvora Čulinca niveliran, izgrađena je 750 m dugačka travnata uzletno-sletna staza te je s aerodroma uz Selsku cestu preseljena vojna eskadrila, a aerodrom zatvoren. Novi je zagrebački aerodrom na Borongaju nazvan Aerodrom Zagreb. Isprva se njime koristila samo vojska, a od 1928. otvoren je i za redoviti, linijski civilni zračni promet. Do kraja 1928. na liniji Zagreb‒Beograd prevezena su 1322 putnika i 10 t tereta, a 1929. linija je produžena do Graza i Beča, te je aerodrom postao međunarodni. Godine 1930. uspostavljena je linija sa Sušakom, a potom i s Ljubljanom, Splitom, Dubrovnikom, Sarajevom, Pragom, Brnom, Bratislavom, Budimpeštom, Klagenfurtom, Trstom, Venecijom i Milanom. Aerodromski hangari dovršeni su 1932., a putnička pristanišna zgrada 1933. Tijekom II. svj. rata borongajskim se aerodromom služila uglavnom vojska, a bio je i znatno oštećen u savezničkom bombardiranju.

Doček putničkoga zrakoplova Potez XXIX na aerodromu Zagreb u Borongaju prigodom otvaranja prve domaće linije, 1928.

Upravna zgrada aerodroma na Borongaju, početak XX. st.

Aerodrom u Lučkom

Nakon rata, na Borongaju je nakratko uspostavljen civilni zračni promet, no zbog neodgovarajućih je uvjeta 1946. odlučeno da se promet premjesti na vojni aerodrom Lučko u blizini Gornjega Stupnika i Ježdovca. Taj je aerodrom 1943. počelo uređivati njemačko ratno zrakoplovstvo, 1944. imao je travnatu uzletno-sletnu stazu duljine 1500 m, potkraj rata njime se koristilo vojno zrakoplovstvo NDH, a nakon rata i ratno zrakoplovstvo SFRJ. Već 1947. na tadašnjem Aerodromu Zagreb u Lučkom uspostavljen je domaći civilni promet, a ubrzo i međunarodni te je izgrađena putnička i upravna zgrada. U prvoj godini poslovanja na tom je aerodromu ostvareno 1430 letova, te prevezeno oko 11 000 putnika i 30 t robe, a 1959. 3000 letova, 35 000 putnika i 45 t robe. Pojavom sve većih putničkih zrakoplova, travnata staza aerodroma u Lučkom te pretijesna pristanišna zgrada više nisu odgovarale potrebama, pa je 1958. odlučeno o preseljenju putničkoga prometa na aerodrom kraj Plesa.

Aerodrom kraj Plesa

Godine 1943. njemačka je vojska u blizini sela Plesa kraj Velike Gorice izgradila aerodrom s betonskom uzletno-sletnom stazom duljine 1800 m. Pleso je 1944. postao glavni aerodrom za tranzitne prelete i opskrbu gorivom njemačkih zračnih snaga na Balkanu. Nakon rata preuzela ga je jugoslavenska vojska te uzletno-sletnu stazu pojačala novim betonskim slojem. Nakon odluke o prenamjeni dijela aerodroma za civilni promet, 1959. izgrađena je stajanka za zrakoplove, manja putnička zgrada i uređen je okoliš. Ubrzo je Grad Zagreb otkupio od JNA dio zauzetih površina i osnovao 1961. poduzeće za aerodromske usluge Zrakoplovna luka Zagreb. Već 1964. zračna luka primila je 140 000 putnika, a godinu dana potom i 170 000 putnika. Kako bi odgovarao povećanom prometu te prihvatu najvećih zrakoplova, aerodrom je proširen i moderniziran. Uzletno-sletna staza produljena je 1966. na 2864 m i proširena na 45 m, proširene su rulna staza i stajanka, te je izgrađena nova upravna zgrada s kontrolnim tornjem, a iste je godine Zrakoplovna luka Zagreb preimenovana u Aerodrom Zagreb. Nova, suvremena pristanišna zgrada koju je projektirao arhitekt Josip Uhlik, a unutrašnjost Bernardo Bernardi puštena je u promet 1967. Već 1968. aerodromom je prošlo 308 000 putnika i 3500 t tereta, pa se u nadolazećim godinama proširivao i opremao, kako bi udovoljio potrebama stalno rastućega prometa (oko 35% na godinu). Godine 1974. uzletno-sletna staza produžena je na 3250 m i proširena na 60 m te je izgrađen aneks pristanišne zgrade, 1975. nabavljen je sustav za instrumentalno slijetanje te postavljena nova rasvjeta staze, a 1978. rekonstruiran je kolnik staze, pa je aerodrom osposobljen za prihvat čak i najvećih, širokotrupnih zrakoplova. Zahvaljujući ubrzanom razvoju zračnoga prometa, posebice u ovom dijelu svijeta, 1975. je aerodromom prošlo 1 485 000 putnika, dok je 1979. broj putnika dosegnuo dva milijuna. Nova proširenja putničke zgrade dovršena su 1981. i 1984., a nova stajanka 1987.

Zagrebačka zračna luka danas

Izbijanjem rata na području dotadašnje SFRJ, aerodrom je u kolovozu 1991. zatvoren za civilni promet, a nakon odlaska snaga JNA s vojnoga dijela aerodroma potkraj godine, ponovno je otvoren u travnju 1992. Ratne 1993. aerodrom je, uz povremene prekide letova stranih prijevoznika, ostvario promet od 665 000 putnika i 6200 t tereta te dobio novi naziv Zračna luka Zagreb. Nakon završetka rata, promet se u zagrebačkoj zračnoj luci normalizirao i postupno rastao. Godine 2000. usluženo je 1 150 000 putnika, a zračnom lukom redovito se koristilo 18 zrakoplovnih prijevoznika. Trend rasta broja putnika nastavlja se i u XXI. st., pa je 2008. bio veći od dva milijuna.

Na temelju ugovora o koncesiji za izgradnju i upravljanje na 30 godina, zračnom lukom od 2013. upravlja poduzeće Međunarodna zračna luka Zagreb (MZLZ) u vlasništvu francuskoga koncerna Zagreb Airport International Company (ZAIC), koji čine poduzeća Bouygues Batiment International i Aéroports de Paris Management, a provedbu koncesijskog ugovora u ime RH nadzire poduzeće Zračna luka Zagreb. Od 2016. zagrebačka zračna luka naziva se Zračna luka Franjo Tuđman.

Zračna luka Franjo Tuđman, unutrašnjost terminala

Prema uvjetima ugovora, koncesionar je 2017. izgradio novi putnički terminal te uredio prometne površine kapaciteta pet milijuna putnika. Suvremenu zgradu terminala, sa 65 000 m2 površine i osam mostova za ukrcaj putnika u zrakoplove, projektirali su arhitekti Branko Kincl i Velimir Neidhardt te građevinski inženjer Jure Radić, a izgradila većinom domaća poduzeća. Iste je godine zračna luka ostvarila rekordni promet od tri milijuna putnika.

Zračna luka Franjo Tuđman, nova zgrada putničkog terminala

Drugom etapom projekta, proširenjem zgrade putničkoga terminala i stajanke planiranim za 2022., Zračna luka Franjo Tuđman trebala bi biti osposobljena za prihvat osam milijuna putnika.


Ostali podatci
Vidi još...

→ aerodrom

Što pročitati?

B. Kincl, V. Neidhardt, J. Radić, A. Vlašić, N. Mujkanović: Konstrukcija novog putničkog terminala zagrebačkog aerodroma. Građevinar, 64(2012) 6, str. 475‒484.

Zračna luka Zagreb. 50 godina. Zagreb, 2012.

Mrežne poveznice
Zračna luka Franjo Tuđman
Zračni mostovi u Zračnoj luci Franjo Tuđman, Velika Gorica

Zagrebačka međunarodna zračna luka, koja se nalazi na području gradske četvrti Pleso grada Velike Gorice, osnovana 1961.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Pleso kraj Velike Gorice
Godina osnutka
1961.
Prijašnji nazivi

Zrakoplovna luka Zagreb (1961–66)

Aerodrom Zagreb(1966–93)

Zračna luka Zagreb (1993–2016)

Zračna luka Franjo Tuđman (od 2016)

Povezane osobe

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje