Bazjanac, Vladimir (Beograd, 8. II. 1938), arhitekt, stručnjak za simulaciju energetske učinkovitosti u arhitekturi.

Diplomirao je 1963. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, magistrirao 1968. na Sveučilištu Washington (Washington University) u St. Louisu, a doktorirao 1974. na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (University of California, Berkeley) disertacijom System Simulation in Architecture (mentori H. Rittel i C. W. Churchman). Isprva je radio u Urbanističkom zavodu grada Zagreba (1962–63), Tehničkom studiju Calini Montuori u Rimu (1963–64), birou Fruco & Associates, na sveučilištu Washington (1967–68) i u projektnom poduzeću Hellmuth, Obata and Kasabaum (1967–69) u St. Louisu i San Fanciscu. Godine 1968–84. predavao je na Arhitektonskom odjelu Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu, na kojem je od 2000. radio kao znanstvenik i voditelj istraživanja do umirovljenja 2014. Od 2009. bio je profesor na Odjelu građevinarstva i inženjerstva okoliša Sveučilišta u Stanfordu (University of Stanford), 2015–17. konzultant u Institutu za arhitekturu i urbanizam Umjetničkog sveučilišta u Berlinu (UdK Berlin), od 2014. znanstveni savjetnik u Institutu građevinarstva Hrvatske, a od 2017. i na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu.

Znanstveno i stručno bavio se energetskom učinkovitošću, održivom arhitekturom i problemima simulacije sustava. Autor je mnogobrojnih radova vezanih uz to područje te voditelj ili konzultant na znanstvenim projektima diljem svijeta, npr. na međunarodnom projektu Energetska i ambijentalna rehabilitacija u stanovanju (od 1985., voditelj → G. Knežević, istraživači → Lj. Miščević, → B. Baletić). Bio je konzultant i suradnik na mnogim arhitektonskim projektima, među kojima i na projektu novoga putničkog terminala zagrebačke Zračne luke Franjo Tuđman (2008).