Čališev, Konstantin (Kupjansk, Ukrajina, 18. III. 1888 – Zagreb, 18. VII. 1970) građevinski inženjer i stručnjak za ispitivanje materijala i građevnu statiku.

Na Tehničkoj visokoj školi u Kijevu diplomirao je građevinarstvo 1911., a doktorirao 1922. na Tehničkoj visokoj školi (→ Tehnički fakultet; sv. 4) u Zagrebu disertacijom Jednostavan način izračunavanja okvirnih nosača. Nakon što je diplomirao kratko je radio u Kijevu i Harkovu, a 1913–14. bio je nastavnik na Visokoj školi za prometne inženjere u Sankt-Peterburgu. Pohađao je specijalizaciju u Göttingenu (1913) te predavao kolegije iz područja otpornosti materijala i radio u laboratoriju za ispitivanje građevnih materijala. Nakon služenja u I. svj. ratu bio je asistent kijevske Akademije znanosti, potom je emigrirao u Zagreb. Od 1921. radio je na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu, gdje je prvi u Hrvatskoj stekao doktorat iz tehničkih znanosti te 1930. postao redovitim profesorom. Predavao je kolegije Građevinska statika, Nauka o čvrstoći, Teorija elastičnosti, Ispitivanje gradiva te Otpornost materijala za studente građevinskoga (→ Građevinski fakultet u zagrebu; GF) i strojarskoga (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; sv. 1) studija. Gotovo četiri desetljeća bio je predstojnik Zavoda za ispitivanje gradiva (danas Zavod za materijale GF-a) te 1936–38. starješina Građevinskog otsjeka Tehničkoga fakulteta. Umirovljen je 1959. Autor je djela Način izračunavanja okvirnih nosača sistema Vierendel (1921), monografije Metode postepenih približavanja kod proračunavanja više puta statički neodređenih sistema (1938) te udžbenika Građevna statika I (1937), Nauka o čvrstoći I i II (1937–40), Primijenjena statika (1951) i Otpornost materijala (1956).