Karšulin, Miroslav (Karschulin) (Przemyśl, Poljska, 4. IV. 1904 – Zagreb, 12. II. 1984), kemijski inženjer, stručnjak za fizikalnu kemiju.

Studirao je elektrotehniku 1921–23. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (TH Wien) i na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu (od 1926. → Tehnički fakultet, TF; sv. 4), gdje je 1928. diplomirao na Kemičko-inženjerskom odjelu (od 1956. Kemijsko-prehrambeno-rudarski fakultet, od 1957. Tehnološki fakultet; → Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) i doktorirao 1932. disertacijom Istraživanja o Becquerel-efektu. Radio je kao asistent na Medicinskome fakultetu u Zagrebu (od 1928) i Kemijsko-inženjerskom odsjeku TF-a (od 1932). Nakon habilitacije 1941. postao je docent Rudarskog odsjeka TF-a, od 1945. izvanredni profesor Kemijsko-tehnološkog odsjeka, a od 1952. redoviti profesor; umirovljen je 1977. Predavao je kolegije Fizikalna kemija, Fizikalna kemija silikata, Teorijske osnove korozije, Termodinamika i kinetika korozijskih procesa, Reakcijski mehanizmi u silikatnim sustavima, Termodinamika i kinetika silikata pri visokim temperaturama. Bio je predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju (od 1945), starješina Kemijsko-tehnološkog odsjeka (1947–51., 1952–54), prodekan (1955–56., 1957–58) i dekan Fakulteta (1954–55., 1956–57). Pokretač je poslijediplomskih studija korozije i zaštite materijala (1961) i kemije i tehnologije silikata (1963), te suosnivač Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta u Zagrebu, Metalurškoga fakulteta u Sisku i Kemijsko-tehnološkoga fakulteta u Splitu, Instituta za kemiju i tehnologiju silikata JAZU u Zagrebu (poslije u sklopu poduzeća Jugokeramika), Zavoda za zaštitu materijala od korozije i za desalinaciju JAZU u Dubrovniku i dr. Osnivač je i prvi predsjednik Društva za zaštitu materijala SRH (→ Hrvatsko društvo za zaštitu materijala; sv. 1) 1954–78.

Bavio se širim područjem fizikalne kemije, tj. fotokemijom, elektrokemijom, korozijom i zaštitom materijala, fizikalnom kemijom silikatnih materijala. Napose je proučavao periodične kemijske reakcije željeza i kositra u kiseloj okolini, ponašanje silikata pri povišenim temperaturama te mehanizam korozije i pasivacije. Autor je udžbenika Fizikalna kemija I (1962), urednik Ljetopisa JAZU (1961–71) i časopisa Travaux de l’ICSOBA (od 1965). Od 1948. bio je dopisni član JAZU-a, od 1952. redoviti član, te glavni tajnik 1961–72. Dobitnik je državne Nagrade za životno djelo 1970.