Kušević, Rajko (Ilok, 12. IX. 1894 – Zagreb, 18. II. 1966), građevinski inženjer, stručnjak za željezne konstrukcije.

Na građevinskom odjelu Tehničke visoke škole u Grazu diplomirao je 1917. te na Tehničkoj visokoj školi (→ Tehnički fakultet) u Zagrebu doktorirao 1923. disertacijom Izračunavanje Vierendeelovih nosača s paralelnim pojasima, postavši drugi promovirani doktor znanosti na toj školi. Specijalizaciju iz područja čeličnih konstrukcija pohađao je u Beču 1921–22. Radio je 1917–20. u Građevnom uredu Zemaljske vlade na obnovi stambenih zgrada i mostova u Srijemu, a od 1921. bio je zaposlen na Katedri za mostogradnju Tehničke visoke škole u Zagrebu, od 1941. u zvanju redovitoga profesora. Predavao je kolegije Željezne konstrukcije, Željezne konstrukcije zgrada te Željezni mostovi. Bio je starješina Građevinskog odsjeka Fakulteta 1946/47. Umirovljen je 1953.

Povrh znanstvenoga rada izrađivao je i projekte i statičke proračune željeznih, armiranobetonskih i drvenih konstrukcija. Posebice je zaslužan za razvoj iteracijskih postupaka za rješavanje sustava jednadžbi inženjerske metode pomaka u štapnoj statici (u suradnji s → K. Čališevom, → O. Wernerom i → G. Kanijem). Nakon umirovljenja na Fakultetu honorarno je vodio Odjel za statička ispitivanja Instituta građevinarstva Hrvatske. Također, bio je dugogodišnji stručnjak u Odjelu za gradnju željeznica Ministarstva saobraćaja. Autor je udžbenika Statičko proračunavanje okvirnih nosača (1927) i brošure Praktično preračunavanje pritisnutih konstruktivnih dijelova (1936) te je s njemačkog jezika preveo udžbenike Praktična statika R. Saligera (1949), Statika armiranih betonskih konstrukcija K. Beyera (1963) te Površinski sistemi nosača K. Girkmanna (1965). Bio je urednik spomenice Jugoslavija na tehničkom polju 1919–1929 (1930) te redaktor I. sveska Tehničke enciklopedije LZ-a. Bio je glavni urednik časopisa Tehnički list 1923–39. Godine 1949. izabran je za dopisnog člana JAZU-a.