Klepac, Dušan (Čabar, 17. V. 1917 – Samobor, 18. IV. 2006), šumarski inženjer, stručnjak za uređivanje šuma.

Diplomirao je 1939. na Šumarskome odjelu Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije) u Zagrebu, gdje je doktorirao 1951. disertacijom Uređivanje šuma s oplodnom sječom (mentor A. Petračić). Specijalizirao se 1951–52. na L’Ecole nationale des eaux et forêts u Nancyju. Radio je u Zagrebu kao šumarski vježbenik u Odjelu za uređivanje šuma Banovine Hrvatske te NDH (1940–42), upravitelj šuma u Prvostolnome kaptolu zagrebačkom (1943–45) i kao referent i šef odsjeka u Ministarstvu šumarstva NR Hrvatske (1945–47). Od 1947. bio je zaposlen na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu u Zagrebu, od 1959. kao redoviti profesor; umirovljen je 1987. Predavao je kolegije Uređivanje šuma te Rast i prirast. Bio je osnivač (1960) i dugogodišnji predstojnik Katedre za uređivanje šuma, predstojnik Zavoda za šumarska istraživanja (1975–78), prodekan (1960–61., 1968–70) i prvi dekan osamostaljenoga Šumarskoga fakulteta (1959–60., 1972–74). Kao ekspert UN-a bio je gostujući profesor na Sveučilištu Chapingo u Meksiku 1966–67. Predavao je na poslijediplomskim studijima na Šumarskom fakultetu u Padovi (1970., 1977) i u Khaníji na Kreti (1987–90), te bio gostujući profesor na Sveučilištu u Potenzi (1988).

Bavio se problematikom uređivanja šuma te rasta i prirasta šumskih vrsta drveća i sastojina. Rezultati njegovih istraživanja primjenjeni su u praksi pristupom određivanju etata na načelu dinamičke trajnosti u okviru gospodarskih jedinica višega reda te metodom za određivanje optimalnih struktura jelovo-bukovih prebornih sastojina. Autor je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova te monografskih djela, među ostalim Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina (1963; prijevod na španjolski Crecimiento e incremento de árboles y masas forestales, 1976), Uređivanje šuma (1965), Iz šumarske povijesti Gorskoga kotara u sadašnjost (1997), Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Spačva (2000). Bio je suradnik Šumarske enciklopedije LZ-a i glavni urednik → Glasnika za šumske pokuse (1975–80). Od 1975. bio je član suradnik i od 1977. izvanredni član JAZU-a, a od 1991. redoviti član HAZU-a; voditelj Centra za znanstveni rad JAZU-a (HAZU) u Vinkovcima (1977–97). Počasni je član osnivač Meksičke akademije šumarskih znanosti (1976), dopisni član Akademije šumarskih znanosti Italije u Firenci (1976), redoviti član Akademije šumarskih znanosti u Zagrebu (1996) te počasni doktor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (2000). Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« (1980) te Nagrade za životno djelo (1986).